THE RELATION OF IMAGE AND WORD IN VISUAL ARTS FROM A FEMINIST PERSPECTIVE

Polazeći od pretpostavke da metode tradicionalnih disciplina poput povijesti umjetnosti nisu dostatne za sustavnu i adekvatnu analizu suvremenih umjetničkih praksi, u ovom će se radu predstaviti interdisciplinarno proširivanje interpretacije i analize odabranih djela umjetnica Marry Kelly (r. 1941.), Jenny Holzer (r. 1950.), Barbare Kruger (r. 1945.) i Adrian Piper (r. 1948.), kao i aktivističke umjetničke grupe Guerilla Girls osnovane 1985. godine. Predmet ovog istraživanja čine odabrani radovi u kojima se propituje odnos diskurzivnog i figurativnog na interdisciplinaran način koristeći metodologiju različitih teorijskih disciplina kao što su vizualni studiji, feminizam i postklasična naratologija. Ako se ta izabrana djela za analizu uopće mogu svesti pod zajednički nazivnik, onda je to tekst kao dominantni element koji otvara vrlo važne probleme kao što su prava žena, političnost, diskriminacija, jezik, moć, identitet, klasa, rasa, rod i sl. U radu će se najprije istražiti poimanje odnosa slike i riječi, i to u dijakronijskom pogledu, krenuvši od postavki Aristotela, Horacija, Burkea, Lessinga, Gombricha, pa sve do W. J. T. Mitchella i Nelsona Goodmana. Naglasak će se staviti na političnost odnosa teksta i slike, a prodiranje jezika u vizualnu umjetnost analizirat će se i interpretirati s aspekta različitih književnoteorijskih i kulturnoteorijskih praksi. Osim kratkog povijesnog pregleda uloge teksta u vizualnoj umjetnosti, u radu će se analizirati dosadašnje stilsko-kronološke kategorizacije odabranih umjetnica u cjelovitim povijestima umjetnosti pri čemu će se naglasak staviti na problematiziranje periodizacije iz feminističke perspektive. Zatim će se u radu proučiti mogućnosti naratološke analize odabranih djela, a prvenstveno na temeljima postklasične naratologije. Feministički aspekti odabranih djela proučit će se kroz značajke anonimnosti, masovnih medija, maskerade i strukturiranosti. Usto će se posebno izdvojiti značajke aproprijacije i hibridnosti kao ključne za analizirana djela u cilju definiranja korištenja forme slike i riječi kao feminističke strategije.Starting with a presumption that traditional disciplines like art history are not sufficient for systematic and adequate analysis of contemporary arts, this work will present interdisciplinary expansion of interpretation and analysis in selected works of Mary Kelly (b. 1941.), Jenny Holzer (b. 1950.), Barbara Kruger (b. 1945.), Adrian Piper (b. 1948.) and activist group Guerrilla Girls founded in 1985. Subject of this research are selected artworks, which have similar traits such as text as dominant element and similar themes and motives like women’s rights, politicalness, discrimination, language, power, identity, class, race, gender, etc. On that foundation, the need for questioning the relation between discursive and figurative in visual arts from a feminist theoretical perspective is recognized. Firstly, this work will analyze comprehension of different word and image relations in historic overview starting from Aristotle, Horace, Burke, Lessing, Gombrich, all the way to W. J. T. Mitchell and Nelson Goodman. Emphasis will be on possible political implications of word and image relations. In that way, text in visual arts will be analyzed and interpreted from feminist critique and theory. Besides a short historic overview of text in visual arts in this work, there will be an analysis of the dominant chronological and stylistic categorization of selected artists. In that analysis, the emphasis will be on problematizing the concept of art periodization from a feminist perspective. After that, this work will study possibilities of narrative analysis on selected artworks. The narrative analysis will be based primarily on postclassical narratology. The feminist aspects of selected works will be researched through traits like anonymity, mass media, masquerade, and structure. Thus, features like appropriation and hybridity will be key terms in the aim to define that using word and image can be a feminist strategy