Socio-gospodarski učinci međunarodnih putovanja na kulturno-civilizacijsko naslijeđe trogirske mikroregije : doktorska disertacija

Doktorska disertacija "Sociogospodarski učinci međunarodnih putovanja na kulturno-civilizacijsko naslijeđe trogirske mikroregije", sukladno multidisciplinamosti teme, analizira složene učinke međunarodnih putovanja i turizma na kulturno naslijeđe, prostorno okruženje i gospodarsku strukturu ove relevantne turističke destinacije, u čijem se fokusu nalazi UNESCO - v Trogir. Osnovni je cilj disertacije, temeljem iznimne kvalitete kulturnocivilizacijskog naslijeđa i prirodnih resursa, iznaći suvremeni koncept turističko - gospodarskog razvoja trogirske mikroregije kao pokretača i presudnog čimbenika ukupnog sociogospodarskog razvitka. U tom kontekstu trebalo je pronaći odgovarajuće analogije, tendencije i praktična iskustva u procesu milenijskog kultumo-civilizacijskog razvoja Trogira, koji je bio u mogućnosti generirati svjetski relevantnu kulturno - civilizacijsku baštinu te očuvati prostor okruženja kao temelj aktualnog i budućeg turističko-gospodarskog razvoja. U tom cilju postavljena je hipoteza da su sociogospodarski učinci međunarodnih putovanja na kulturno civilizacijsko naslijeđe trogirske mikroregije jedan od presudnih čimbenika ukupnog gospodarskog i društvenog razvoja ovog područja posljednjih desetljeća, a posebno u doglednoj budućnosti. U teoretskom pristupu problemu elaboriraju se plurivalentni gospodarski, sociokulturološki te ekološki učinci međunarodnih putovanja i turizma na kulturno civilizacijska naslijeđe, s vrlo složenim interaktivnim oblicima i formama na globalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. U tom smislu prezentirane su postavke brojnih domaćih i stranih autora, počevši od klasika turističke znanstvene misli do suvremenih teoretičara s ekonomskim, ali i ekološko-zaštitarskim te sociokulturološkim i antropološkim naglascima, sukladno suvremenom konceptu održivog turističkog razvoja. Temeljem znanstveno verificirane metodologije IQ.stituta za turizam Zagreb, u radu je izvršeno sveobuhvatno bilanciranje svih relevantnih čimbenika u prostoru te segmentu kulturno-civilizacijskog naslijeđa trogirske mikroregije. Rezultati ove analize ukazuju da je prostor mikroregije, sukladno svojim povoljnim geoprometnim i mikroklimatskim elementima i bogatim prirodnim te antropogenim čimbenicima, posebice na 36,8 km dugom priobalju, izuzetno pogodan za formiranje konkurentne turističke ponude na međunarodnom tržištu putovanja. Unatoč evidentnim propustima u ekstenzivnoj stambenoj i gospodarskoj pa i turističkoj valorizaciji priobalja, u radu se konstatira da je preko 50% kvalitetnih obalnih zona ostalo sačuvano i pod adekvatnim je tretmanom zaštite, što daje mogući prihvatni kapacitet ( carryng capacity) oko 50 000 kreveta /mjesta/. U ovom scenariju apostrofirani su i najvrjedniji predjeli priobalja, otoka i Zagore koji moraju ostati pod posebnim režimom zaštite, te brojni primjeri devastacija što su izvan konteksta ovdašnjih bogatih civilizacijskih tradicija. Kultumo-civilizacijsko naslijeđe prezentirane je kao izuzetno uspjela forma integracije prostora i rezultata milenijskog ljudskog stvaralaštva ovog podneblja. Pri tome su uz kronološku analizu politike prema prostoru tijekom trogirske povijesti, kvantificirani i vrednovani relevantni spomenici kulture, etnološko i etnografsko naslijeđe te bogata kulturna nadgradnja. Istraživanja kulturne i gospodarske valorizacije spomeničkog naslijeđa, sukladno originalnom modelu doktoranda, pokazala je 167 primjera uspješne turističko-kulturne valorizacije koja je omogućila procese sanacije i revitalizacije ovog bogatstva u kontekstu turističke ponude. Analizirani su i brojni etnološko etnografski segmenti tradicijske kulture te stupanj njihove turističko - kulturne valorizacije. U okviru razrade međuovisnosti međunarodnih turističkih putovanja i sociogospodarskih obilježja na području trogirske mikroregije analizirani su demografski procesi te kretanje demografske i gospodarske strukture, posebno u vrijeme intenzivnog turističkog razvoja tijekom druge polovine XX. stoljeća. Rezultati kvantitativnih i kvalitativnih analiza pokazali su složene korelativne veze i interakcije između različitih gospodarskih djelatnosti mikroregije, posebice brodogradnje i turizma, s adekvatnim trendovima u okviru socioloških i demografskih kretanja. Pretjerana orijentacija ka industrijskom razvoju, posebice brodogradnji, unatoč relativno povoljnim učincima u zaposlenosti i životnom standardu, rezultirala je ekstenzivnim litolarizirajućim procesima prema priobalju, narušavanjem dragocjene prostome i ekološke matrice u neposrednom okruženju spomeničke jezgre Trogira, zapostavljanjem tradicionalnih gospodarskih aktivnosti, depopulacijom otoka i Zagore te kaotičnom urbanizacijom plodnog trogirskog Velog i Malog polja, uz usporavanje ritma razvoja te kvalitativne parametre međunarodnih turističkih putovanja. Ipak, postupno intenziviranje turističkog sektora i pratećih kompatibilnih djelatnosti osamdesetih godina doprinosi ravnomjernijem gospodarskom i društvenom razvoju uz rast udjela aktivnog pučanstva (40,8%), udvostručenje učešća tercijamog i kvartamog sektora (48,9%), rast udjela visokoobrazovanog pučanstva (5,6%) te porast učešća privatnog sektora u društvenom proizvodu i zaposlenosti (24,7%), uz podnošljivu stopu nezaposlenosti (10,2%). Turističko gospodarska valorizacija trogirske mikroregije prezentirano je analizom dinamike i strukture te gospodarskim učincima međunarodnih putovanja od prvih početaka turizma na ovim prostorima do današnjih dana. Analiza numeričkih pokazatelja, uz primjenu odgovarajućih matematičkih, statističkih i ekonometrijskih metoda i modela, pokazuje vrlo snažan utjecaj međunarodnih turističkih putovanja na gospodarsku strukturu kao integralni dio civilizacijskih postignuća mikroregije. Uz značajne strateške infrastrukturne objekte, kao preduvjeta bržeg turističkog razvoja, narasle turističke potrebe i realna turistička potražnja rezultirale su izgradnjom receptivne suprastrukture s preko 15 000 kreveta /mjesta/ i gotovo isto toliko mjesta u restauracijskim kapacitetima. To je krajem osamdesetih zadovoljavalo zahtjeve turističke potražnje pretežno inozemnog podrijetla, različite regionalne provenijencije iskazane u realizaciji oko milijun turističkih noćenja te pola milijuna jednodnevnih izletnika i tranzitnih putnika, uz turističku potrošnju od 35 mln. USD ili 49,8 USD, po inozemnom gostu. Ovi rezultati omogućili su da pred Domovinski rat međunarodna putovanja s induciranim učincima u gospodarskoj strukturi generiraju petinu društvenog proizvoda (19,5%) te četvrtinu (26,0%) ukupne zaposlenosti, uz snažan utjecaj na tercijarizaciju gospodarske strukture. Oštećenja tijekom Domovinskog rata te prihvat izbjeglica i prognanika umnogome su devastirali receptivne turističke kapacitete. Uz posrednu štetu prekida turističkih tijekova gubici se u radu procjenjuju na preko 400 mln. DEM, što je više od ukupne vrijednosti ulaganja u turističku suprastrukturu ( 300 mln DEM). Analiza utjecaja gospodarskog, pa i turističkog razvoja na prirodno okruženje, pokazala je brojne negativne pojave i procese zbog ovom prostoru neprilagođenih formi izgradnje infra- i suprastrukture te razarajućih masovnih oblika turističkog prometa. Tu je i poguban proces uzurpacije priobalja, potenciran između ostalog razvojem priobalnog gospodarstva i urbanizacije, ali i očekivanih turističkih kretanja u budućnosti. U procesu ekološkog osvješćivanja pučanstva, posebice kulturnih i turističkih djelatnika, kao preduvjeta daljnjeg turističkog razvoja, apostrofirana je uloga koju ima turistička organizacija mikroregije, zajedno s kulturnim i ekološkim udrugama što djeluju u ovom sociološkom miljeu. Posebno su istaknuti negativni utjecaji ekstenzivne turističke valorizacije na prostor i kulturno-povijesnu baštinu, kao i posljedice koje na ovaj segment imaju neprimjerena djelovanja doseljenog i autohtonog pučanstva te drugih gospodarskih grana u okviru privredne strukture mikroregije i šireg okruženja. U tom su kontekstu aktualizirana upozorenja turističkih znanstvenika ekološko-sociološke provenijencije te iznijeta opasnost mogućeg "apokaliptičkog scenarija" u slučaju budućeg turističkog razvoja po maniri "Laisez faire" koncepta, što se sporadično može nazrijeti u aktualnim tranzicijskim turbulencijama na ovim prostorima. Sa željom korištenja iskustava razvijenih turističkih zemalja, u radu su analizirani brojni pozitivni i negativni primjeri u procesu zaštite, valorizacije i revitalizacije prirodnih i antropogenih resursa 18 relevantnih regija sredozemnih zemalja (Španjolska, Francuska, Italija, Grčka, Turska, Egipat). Naime, uz nesporne ekonomske efekte za nacionalno i lokalno gospodarstvo, turizam je na svim promatranim područjima iz temelja promijenio životni standard i način života, ali je izazvao i brojne popratne negativne posljedice u prostoru i sociološkoj sferi. Održati uzlazni trend gospodarskog razvoja baziranog na turizmu oživljavanjem kompatibilnih tradicijskih djelatnosti, uz očuvanje prirodnih vrijednosti prostora i povijesnog naslijeđa, te spriječiti negativne demografske trendove, odnosno pretjeranu litoralizaciju, temeljni je cilj brojnih nacionalnih i međunarodnih projekata koji se na ovim prostorima realiziraju. U analizi i komparaciji iznijetih agregata utvrđuje se da Dalmacija i njen središnji dio, kao najatraktivnija hrvatska turistička makroregija, u čijem fokusu senalazi i Trogir, ima potrebne pretpostavke za ravnopravnu tržišnu utakmicu s konkurentskim regijama euro-afro-azijskog Mediterana. To potvrđuje i činjenica nesaturiranosti prostora i društvenog miljea turističkom izgradnjom, što joj daje izgledne perspektive u budućnosti. Procjenjujući učinke međunarodnih putovanja na kulturno-civilizacijsko naslijeđe u razvojnoj perspektivi trogirske mikroregije, u radu su iznijete temeljne globalne projekcije turističkih kretanja te položaj Hrvatske i srednje Dalmacije kao šireg okruženja trogirske mikroregije na svjetskom i europskom turističkom tržištu. Temeljem ove analize i svojevrsne inventure svih turističkih resursa te dosadašnjih turističkih i gospodarskih kretanja, data je i procjena budućeg turističkog i gospodarskog razvoja mikroregije. Ista se temelji na kritičkoj analizi i reinterpretacijirelevantnih razvojnih i prostornih dokumenta, posebno u odnosu na moguće učinke međunarodnih turističkih putovanja na gospodarstvo, prostor, prirodno i povijesno naslijeđe te sociološki milje mikroregije. U tom kontekstu u disertaciji se predlaže koncepcija razvoja međunarodnih putovanja sukladno formuli održivog razvoja, uz maksimalno uvažavanje svih vrednota prostora, kulturne i prirodne baštine te turističko· gospodarskih potencijala koji mogu generirati kvalitetne oblike suvremenih međunarodnih turističkih putovanja. To, naime, treba otvoriti nove, kvalitetnije procese gospodarenja prostorom, uz obnovu i restrukturaciju te modernizaciju tradicionalnih gospodarskih djelatnosti ovog podneblja, s istovremenom sustavnom zaštitom i revitalizacijom svjetski vrijednih prirodnih i antropogenih resursa, posebice gradske jezgre Trogira. Izračunate projekcije za naredno desetogodišnje razdoblje predviđaju zadovoljenje godišnje turističke potražnje od oko 1,5 mln. noćenja, pretežita inozemne provenijencije, uz znatnu izletničku potražnju ( oko 2 mln posjetitelja). Ove potrebe zadovoljile bi se kvalitetnim restrukturiranim smještajnim kapacitetima od 13 000 - 16 000 kreveta (mjesta) te blizu 30 000 sjedaćih mjesta u restauracijama, uz angažiranje 1 300 zaposlenih adekvatno educiranih kadrova i menadžmenta, koje će u konačnici osigurati djelotvornije poslovanje s odgovarajućim gospodarskim učincima. To omogućava udvostručenje proporcija iz 1990., uključivši i očekivanu turističku potrošnju i devizni priljev, uz znatno povećanje učešća turizma i njegovih induciranih učinaka u gospodarskoj strukturi (oko 30%). Ove tendencije dodatno će osnažiti nadirući tercijarni sektor koji već sada, zahvaljujući vitalnosti privatnog poduzetništva u uslužnom obrtništvu, unatoč spore obnove turističkih tijekova, realizira oko 50% ukupnog prihoda i 60% zaposlenosti te predstavlja vodeći sektor u gospodarskoj strukturi mikroregije. Istraživanje na zadanu temu dalo je sve bitne parametre potrebne za kreiranje buduće sociogospodarske politike u sferi međunarodnih turističkih putovanja na ovom području, pri čemu je Trogir s okruženjem na globalnom planu nužno sagledavati kao prostor izuzetnog nacionalnog pa i međunarodnog interesa. Za postizanje u radu postavljenih ciljeva nalazi se krucijalnim kreiranje odgovarajuće poslovne politike na razini osuvremenjenih restrukturiranih i privatiziranih gospodarskih organizacija te subjekata društvene nadgradnje, ali i integriranog administrativno-upravnog okruženja mikroregije. To iziskuje i suvremenija rješenja upravnog ustroja države usmjerenog ka afirmaciji posebnosti makro i mikro regija na tragu europskih tradicija. Uz očekivane promjene u području vlasništva, poduzetništva i menadžmenta te odgovarajuću poboljšanu kadrovsku i obrazovnu strukturu zaposlenih, to znači kompleksna restrukturiranje društvenoekonomskih odnosa na području mikroregije, ali i ukupnog društva. Sukladno iznijetom, rezultati ovog rada u sklopu teoretskog empirijskog i normativnog istraživanja potvrđuju temeljne postavke hipoteze kako su sociogospodarski učinci međunarodnih turističkih putovanja jedan od ključnih čimbenika ravnomjernog društvenog i gospodarskog razvitka trogirske mikroregije