Reanimacijski tim kao preduvjet pružanja kvalitete zdravstvene skrbi

SAŽETAK Kardiopulmonalna reanimacija provodi se kako bi se održao život, sa svrhom vraćanja vitalnih funkcija prije nego li nastupi smrt. Prilikom kvalitetne reanimacije naglašava se lanac preživljavanja koji se sastoji od četiri važne karike. Bolnički sustav treba težiti prepoznavanju srčanog zastoja, ranom započinjanju kardiopulmonalne reanimacije i brze defibrilacije kada je to potrebno. Najčešće prve osobe u bolničkom sustavu koje prepoznaju pacijenta u srčanom zastoju su medicinske sestre. Prepoznavanje, odnosno pregled pacijenta temelji se na ABCDE pristupu. Iz toga razloga je vrlo važno da je svo zdravstveno osoblje educirano za procjenu pacijenta, započinjanje mjera osnovnog održavanja života i poziva u pomoć. Tim za reanimaciju je skupina koja reagira na poziv u bolnici vezano uz životno ugrožavajuća stanja (najčešće srčani zastoj) izvan jedinice intenzivne skrbi. Sastav tima ovisiti će o organizaciji bolničkog sustava. Članovi reanimacijskog tima trebaju imati vještine i znanja vezana uz upravljanje srčanim zastojem, što obuhvaća korištenje defibrilatora, napredno upravljanje dišnim putevima, intravenski pristup, intraosalni pristup te identifikaciju i liječenje reverzibilnih uzroka. S obzirom da se tokom vremena vrlo često znanja i vještine zaboravljaju, preporučavaju se simulacijske metode i edukacije zdravstvenog osoblja kako bi se pružila adekvatna i kvalitetna skrb pacijenata. Nadalje, simulacijske vježbe ukazuju na nedostatke u edukaciji osoblja te na kojima se područjima treba dodatno usavršavati. Tokom reanimacije potrebno je obaviti niz zadataka. Iz toga razloga je važan timski rad. Uspješni timovi imaju medicinsku stručnost i vladaju vještinama oživljavanja, osim toga pokazuju učinkovitu komunikaciju i timsku dinamiku. Svaki reanimacijski tim ima voditelja koji će organizirati tim i raspodijeliti zadatke članovima tima. Naglašava se važnost kvalitetne komunikacije i usavršavanja komunikacijskih vještina u timu. Danas još uvijek nema dovoljno smjernica za timsku obuku tima za reanimaciju, stoga svaki bolnički sustav definira način na koji će se provoditi ovisno o mogućnostim