Poremećaji hranjenja kod djece predškolske i školske dobi

SAŽETAK Poremećaji hranjenja se definiraju kao samoincijativno izgladnjivanje ili prejedanje uz istaknutu zabrinutost slikom vlastitog tijela, nezadovoljstvom tjelesnim izgledom, usmjerenošću na kontrolu tjelesne težine i izgleda te neprilagođenim obrascima unošenja hrane. Iako se poremećaji hranjenja najčešće javljaju u adolescenciji, pod utjecajem okoline i medija sve su češći i kod djece između 6 i 12 godina. Stoga je stvaranje pravilnih prehrambenih navika tijekom ranog djetinjstva od velike važnosti za rast i razvoj djeteta. Kod poremećaja hranjenja razlikuju se tri osnovne vrste, a to su anoreksija nervosa, bulimija nervosa i kompulzivno prejedanje. Uz njih postoje i nespecifični oblici poremećaja hranjenja koji se ne mogu svrstati u neki od tri osnovna tipa, ali i oni predstavljaju ozbiljan problem. Anoreksija nervosa je poremećaj ponašanja prema jelu i poimanju vlastitog tijela karakteriziran izrazitom redukcijom hrane i izgladnjivanjem te očiglednim padom na tjelesnoj težini. Bulimija nervosa je karakterizirana ponavljanjem epizoda prejedanja koje su praćene provociranim ili refleksnim povraćanjem, zlouporabom laksativa, diuretika, gladovanjem ili pretjeranim vježbanjem. Kompulzivno prejedanje je naglo unošenje veće količine hrane u kraćem vremenskom razdoblju, nakon kojeg slijedi osjećaj potištenosti, krivnje i srama. Pristup liječenju poremećaja hranjenja u dječjoj dobi istovremeno mora biti usmjeren djetetu i roditeljima što uključuje multidisciplinarni tim u kojem medicinska sestra uvelike sudjeluje u liječenju oboljele djece. Njena uloga uključuje pamaganje djetetu i roditeljima prihvatiti bolest, a uz holistički pristup provodi sestrinske intervencije povećavajući kvalitetu života djeteta i obitelji, s ciljem vraćanja u normalni režim prehrane i psihosocijalni oporavak. Cilj rada je opisati najčešće poremećaje hranjena kod djece, rizične čimbenike, simptome i komplikacije te ulogu medicinske sestre u radu s djecom s poremećajima hranjenja. Za izradu završnog rada koristiti će se znanstvena i stručna literatura na hrvatskom i engleskom jeziku