Prevencija i rehabilitacija impingement sindrom ramena

Osteoartritis pripada skupini degenerativnih reumatskih bolesti te unutar ove klasifikacije smatra se vrstom artritisa. Najčešći je oblik artritisa, ali ujedno i najčešća bolest zglobova koja znatno narušava kvalitetu života. Budući da incidencija raste s životnom dobi, a prisutan je sve veći udio starijih osoba u populaciji, očekuje se porast prevalencije osteoartritisa. Uzrok nastanka i napredovanja bolesti nije u potpunosti jasan, stoga se njezin nastanak objašnjava kao posljedica interakcije više čimbenika. Primarno uzrokuje degenerativne promjene na zglobnoj hrskavici, ali zahvaća i ostale strukture zgloba te okolna tkiva. Često se osteoartritis kuka može dijagnosticirati samo na temelju kliničke slike, međutim potrebno ju je potvrditi radiološkim nalazom koji pomaže u daljnjem praćenju bolesti. Dijagnosticirani osteoartritis kuka jedno je od najčešćih stanja koje uzrokuje kroničnu tjelesnu nesposobnost i invaliditet. Klinička obilježja osteoartritisa kuka ovise o fazi bolesti, a razvijaju se polagano, vrlo rijetko naglo. Karakteristični simptomi su bol u zahvaćenom zglobu kuka, jutarnja ukočenost, ograničenost ili gubitak funkcije kuka, no često se zanemaruju sve dok ne počnu utjecati na obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti. Trenutačno postoje tri temeljne vrste liječenja: nefarmakološko, farmakološko i kirurško. Kod bolesnika u ranijim fazama bolesti primjenjuje se nefarmakološka i farmakološka terapija, dok se u završnoj fazi bolesti bolesnici podvrgavaju kirurškom liječenju, najčešće ugradnji totalne endoproteze kuka, nakon čega slijedi odgovarajuća rehabilitacija. Prema pacijentu se pristupa holistički te je u cijeli proces uključen multidisciplinarni tim stručnjaka iz različitih područja zdravstva. Važno je naglasiti ulogu fizioterapije u cjelokupnom procesu liječenja od osteoartritisa kuka. Fizioterapijom nije moguće utjecati na napredovanje radioloških nalaza, no moguće je djelovati na posljedice bolesti u smislu smanjenja bola i olakšanog funkcioniranja pacijenta u svakodnevnom životu. Nakon provedene fizioterapijske procjene slijedi fizioterapijska intervencija usmjerena na probleme u zavisnosti od stadija bolesti. U skladu s postavljenim ciljevima, primjenjuju se terapijske vježbe, fizikalni modaliteti, uz uporabu pomagala za kretanje. Također, treba spomenuti neizostavnu edukaciju koja pruža pacijentu, ali i njegovoj obitelji osnovno znanje o prognozi bolesti i mjerama samopomoći s ciljem postizanja samostalnosti u svakodnevnom životu