REGULATION OF PATHOLOGICALLY ALTERED MUSCLE TONE IN CHILDREN WITH CEREBRAL PALSY

Cerebralna paraliza je neurorazvojni poremećaj karakteriziran abnormalnostima mišićnog tonusa, kretanja i motoričkih sposobnosti, a pripisuje se ozljedi mozga u razvoju. Neki od najvećih problema na motoričkome planu su poremećaji tonusa, balansa, refleksa i posturalne prilagodbe. Poremećaji tonusa se u 80 % slučajeva manifestiraju kroz spazam. Dijagnoza cerebralne paralize se postavlja s 3-5 godina starosti, iako sugestivni znakovi i simptomi mogu biti prisutni u ranijoj dobi. Cerebralna paraliza se dijeli prema poremećaju kretanja i njegovoj topografskoj distribuciji. Spastični i mješoviti motorički poremećaji javljaju se kod više od 85% djece u trenutnim registrima, dok je diskinetička cerebralna paraliza mnogo rjeđa. Najčešći topografski sindromi su spastična hemiplegija, spastična diplegija i spastična kvadriplegija. Nekoliko instrumenata razvijeno je za klasifikaciju grube motoričke funkcije, manualne sposobnosti i komunikacijske vještine djece i adolescenata s cerebralnom paralizom. Mogućnosti liječenja uključuju fizioterapiju, radnu i govornu terapiju, ortotiku, modalitete potpomognute uređajima, farmakološku intervenciju te ortopedske i neurokirurške postupke. Svi pristupi su usmjereni optimiziranju funkcija te prevenciji invalidnosti. Također, nužno je omogućiti što bolju kvalitetu života djeteta. Fizioterapija ima ključnu ulogu u liječenju cerebralne paralize i sastoji se od različitih terapijskih intervencija u poboljšanju funkcije pojedinca. Neke od fizioterapijskih intervencija koje se koriste kod cerebralne paralize su: Bobath koncept, Vojta terapija, Halliwick koncept, hipoterapija i druge.Cerebral palsy is a neurodevelopmental disorder characterized by abnormalities in muscle tone, movement and motor skills, and is attributed to injury to the developing brain. The biggest problems on the motor side are related to abnormalities of tone, balance, reflexes and postural adjustment. Tone disorders manifest in 80% of cases through spasm. Cerebral palsy is diagnosed at 3-5 years of age, although suggestive signs and symptoms may be present at an earlier age. Cerebral palsy is divided according to the movement disorder and its topographical distribution. Spastic and mixed motor disorders account for more than 85% of children in current registries, while dyskinetic cerebral palsy is much less common. The most common topographic syndromes are spastic hemiplegia, spastic diplegia and spastic quadriplegia. Several instruments have been developed to classify gross motor function, manual ability and communication skills in children and adolescents with cerebral palsy. Treatment options include physiotherapy, occupational and speech therapy, orthotics, deviceassisted modalities, pharmacological intervention, and orthopedic and neurosurgical procedures. All approaches are aimed at optimizing functions and preventing disability. Also, it is necessary to provide the best possible quality of life for the child. Physiotherapy plays a key role in the treatment of cerebral palsy and consists of various therapeutic interventions to improve the individual's function. Some of the physiotherapy interventions used in cerebral palsy are: Bobath concept, Vojta therapy, Halliwick concept, hippotherapy and others