The choice of contraceptives in chronic disease

Kontracepcija je izrazito važan aspekt zdravstvene skrbi žena koje boluju od kroničnih bolesti, jer za neke trudnoća predstavlja neprihvatljiv zdravstveni rizik dok je u drugih od ključne važnosti planirati obitelj u razdoblju najniže aktivnosti bolesti. U ovom su radu obuhvaćene metode hormonske kontracepcije i one koje ne sadržavaju hormonsku komponentu, i razmatrane su njihove prednosti i nedostatci ovisno o odabranim kroničnim stanjima. Od hormonskih je metoda najčešće korištena oralna kombinirana hormonska kontracepcija. Njezina je prednost visoka učinkovitost, a kao glavni nedostatak za osobe oboljele od kroničnih bolesti navodi se učinak estrogena na povećanje rizika od tromboze. Metoda kod koje nema restrikcija za korištenje u većine osoba s kroničnim bolestima je bakreni intrauterini uložak. Prednosti te metode su dugo djelovanje i povoljan sigurnosni profil uz malo kontraindikacija. Mehaničke metode kontracepcije poput prezervativa jedine su koje štite od spolno prenosivih infekcija. Stanja poput šećerne bolesti, pretilosti, kronične hipertenzije i većine kardiovaskularnih bolesti često se pojavljuju udruženo. U izboru kontracepcije glavna su prepreka komplikacije koje mogu povećavati rizik od tromboze, stoga je potreban oprez u primjeni metoda koje sadrže estrogen. Za autoimune bolesti poput sistemskog lupusa eritematozusa, multiple skleroze, upalnih bolesti crijeva ili reumatoidnog artritisa važno je propisati kontracepciju jer se lijekovi koji se koriste za ublažavanje simptoma smatraju teratogenima, a trudnoća također može utjecati na tijek bolesti. Ovisno o imunosnoj podlozi bolesti, primjena estrogena također može biti kontraindicirana, a ukoliko je pokretljivost ograničena ne savjetuje se primjena metoda koje zahtijevaju manualnu spretnost poput vaginalnog prstena. Za pacijentice s virusnim hepatitisom u kojem je došlo do izrazitog oštećenja jetre, preporučuje se izbjegavati općenito hormonske metode zbog njihovog metabolizma u jetri. Za pacijentice s epilepsijom, glavnu prepreku predstavljaju brojne interakcije antiepileptika i hormonske kontracepcije, te se prednost daje dugodjelujućim metodama poput intrauterinog uloška. U primjeni svake od metoda kontracepcije važno je koristiti individualizirani pristup i uzeti u obzir kontraindikacije, reproduktivne želje i mogućnosti pridržavanja propisanog režima kontracepcije potrebnog da bi se ostvarila optimalna učinkovitost pojedine metode.Contraception is an extremely important aspect of women's healthcare, especially for those suffering from chronic diseases, as pregnancy poses an unacceptable health risk for some, while for others, planning a family during periods of lowest disease activity is of crucial importance. This paper covers both hormonal contraception methods and those that do not contain a hormonal component, discussing their advantages and disadvantages depending on the chosen chronic conditions. The most commonly used hormonal method is combined oral hormonal contraception. Its advantage is its high effectiveness, while the main disadvantage for individuals with chronic illnesses is the effect of estrogen on increasing the risk of thrombosis. The copper intrauterine device is a method without restrictions for use in most individuals with chronic illnesses. Its advantages include long-lasting effects and a favorable safety profile with few contraindications. Mechanical contraception methods such as condoms are the only ones that protect against sexually transmitted infections. Conditions like diabetes, obesity, chronic hypertension, and most cardiovascular diseases often occur in combination. Complications that can increase the risk of thrombosis are the main obstacle in the choice of contraception, so caution is needed when using methods that contain estrogen. For autoimmune diseases like systemic lupus erythematosus, multiple sclerosis, inflammatory bowel diseases, or rheumatoid arthritis, it is important to prescribe contraception because the drugs used to relieve symptoms are considered teratogenic, and pregnancy can also affect the course of the disease. Depending on the immune basis of the disease, the use of estrogen may also be contraindicated, and if mobility is limited, methods requiring manual dexterity like vaginal rings are not recommended. For patients with viral hepatitis with severe liver damage, hormonal methods are generally recommended to be avoided due to their metabolism in the liver. For patients with epilepsy, the main obstacle is the numerous interactions between antiepileptics and hormonal contraception, so preference is given to long-acting methods such as intrauterine devices. In the use of each contraception method, it is important to apply an individualized approach and take into account contraindications, reproductive desires, and the ability to adhere to the prescribed contraception regimen needed to achieve optimal effectiveness of each method