Zemljišni sukobi oko kulturne i prirodne baštine u srednjoj Americi i karipskoj regiji

This dissertation presents the analysis of three specific land conflicts that impact heritage in Southern Mexico and the Insular Caribbean through the construction of a unit of analysis named “Conflict Landscape” and a specific methodology for its representation called “Conflict Maps”. The study of these cases is approached through two possible reading filters, or narratives, Peace and Conflict studies and Decolonization. To accomplish this objective, the research was conducted for the study of specific land conflicts from a heritage and conflict perspective. From a methodological perspective, a conflict landscape is a hybrid between a stakeholders’ map that takes place in peace studies and conflict management and a focused ethnographic description. The four elements to consider in these landscapes are: identity, common history, relationship, and geographical representation. Also, to organize and represent data input, conflict maps take advantage of variables such as groups’ identity, land attachment, discourses for conflict, groups’ relationships with heritage, and power. The three case studies selected show these aspects in different degrees: a) Samana Bay (Dominican Republic) heritage conservation context is proper to observe actors’ agencies in conflict from the perspective of peace and conflict studies. b) Displaced mining in Adjuntas (Puerto Rico) is a case that can be studied at all conflict stages and that it is possible to explain through the proposed decolonization reading filter. This is the story of a conflict that started from the outside. c) Wind energy development in Tehuantepec Isthmus (Mexico) shows a conflict in which land tenure and heritage management is uneven because of both a colonial past legacy in which certain elites set the rules, and unaddressed problems that activate conflicts at the first likely opportunity. It is a context of permanent potential conflict. Therefore, the conflict map is narrated here through both reading filters, a peace and conflict studies perspective plus some elements of decolonization. This dissertation concludes that the key aspects that must be study in heritage land conflicts are the relationship between competing groups, discourse management and legitimacy, power struggles, actors’ expectations, and social license processes that could lead to better understanding and possible applications for conflict transformation.Ova disertacija predstavlja analizu tri specifična zemljišna sukoba koji utječu na kulturnu i prirodnu baštinu u južnom Meksiku i na otočnim Karibima kroz izgradnju jedinice analize koju nazivamo „krajobraz sukoba” i specifičnu metodologiju za njezino predstavljanje koju nazivamo „karte sukoba”. Proučavanju ovih slučajeva pristupa se kroz dva moguća filtera za čitanje, ili narativa, i to studije mira i sukoba te dekolonizacije. Kako bi se postigao ovaj cilj, provedeno je istraživanje sa svrhom analize specifičnih zemljišnih sukoba iz perspektive kulturnog naslijeđa i sukoba. Rad je podijeljen u sedam poglavlja i zaključni dio. Prvo poglavlje predstavlja uvod u istraživačko pitanje i motivaciju istraživača da se bavi ovom temom. Daje se i sažetak konteksta regionalnog sukoba i njegovih osnovnih elemenata. Drugo poglavlje analizira aktualnu literaturu o kulturnom i prirodnom naslijeđu i studijama sukoba u regiji, korištenju krajobraza kao cjeline za analizu te, također, analizira određena prijašnja djela koja se tiču zemljišnih sukoba u ovom području. Treće poglavlje predstavlja teoriju koja stoji iza ideje „krajobraza sukoba” ili „sukoba oko krajobraza”. Tvorbeni elementi su navedeni i izloženi kroz prilagođeni alat oblikovan za njegovo predstavljanje, „karte sukoba“. Osnovni aspekti koji se obrazlažu su identitet, vezanost za zemlju, izgradnja diskursa, moć i društveni utjecaj. Naposljetku se iznosi opis teorije koja stoji u podlozi dva predložena “filtra čitanja” i koja se razrađuje kako bi se objasnile i ispričale “karte sukoba”. Prvi filter je agencija promatrana kroz optiku studija mira i sukoba, a drugi proizlazi iz studija dekolonizacije. Četvrto poglavlje razrađuje istraživački alat oblikovan za izgradnju konfliktnih krajobraza i koji se koristi za kasniju analizu studija slučaja. Temelji se na analizi dionika i etnografskom opažanju. Peto, šesto i sedmo poglavlje čine analize studija slučaja kroz taj predloženi alat. Oni čine uzorak različitih aspekata vezanih uz zemlju, sukob i naslijeđe: a) kontekst očuvanja baštine Samana zaljeva (Dominikanska Republika) prikladan je za promatranje djelovanja aktera u sukobu iz perspektive studija mira i sukoba. b) izmješteno rudarenje u Adjuntasu (Puerto Rico) je slučaj koji se može proučavati u svim fazama sukoba i koji je moguće objasniti kroz predloženi filter čitanja dekolonizacije. Ovo je priča o sukobu koji je započeo izvana. c) razvoj energije vjetra u prevlaci Tehuantepec (Meksiko) pokazuje sukob u kojem je posjedovanje zemljišta i upravljanje baštinom neravnomjerno kako zbog prošlog kolonijalnog naslijeđa u kojem su određene elite postavljale pravila, tako i zbog neriješenih problema koji služe kao prilike za aktiviranje sukoba. To je kontekst trajnog potencijalnog sukoba. Stoga je karta sukoba ovdje ispričana kroz oba filtera čitanja, perspektivu studija mira i sukoba te kroz neke elemente dekolonizacije. Konačno, u zaključnom dijelu rada navode se ključni aspekti i nalazi koji se mogu proučavati u zemljišnim sukobima oko baštine, kao što su odnos između konkurentskih grupa, upravljanje diskursom i pitanje legitimiteta, borba za moć, očekivanja aktera i procesi društvenog licenciranja koji bi mogli dovesti do boljeg razumijevanja i mogućih primjena u transformaciji sukoba. Uvod (krajobrazi sukoba): Tko god kontrolira baštinu, ima izravan pristup simbolima, moći i pravu na uspostavljanje krajobraznog značenja. Iz perspektive krajobraza, sukobi bi bili situacije ili trenuci u kojima oni koji prebivaju u nekom području uočavaju prijetnje svom načinu života i uočavaju sukobe interesa u odnosu na druge dionike. Dakle, krajobraz sukoba je hibrid između karte dionika koju nalazimo u mirovnim studijama i studijama upravljanju sukobima (Susskind i Thomas-Larmer, 1999.) i fokusiranog etnografskog opisa. Stoga se rezultirajući krajobraz može shvatiti kao etnografija proučavanog sukoba uzimajući u obzir posebnosti i činjenicu da će se svaki slučaj razlikovati od drugih sukoba. Četiri predložena elementa koja treba razmotriti u ovim krajobrazima su: a) načelo identiteta. Zajednice, kolektivi, institucije i pojedinci, kao stanovnici krajobraza, stvaraju vezu s krajobrazom koja ih identificira. b) načelo zajedničke povijesti. Izvan samopripisivanja identiteta koje akteri izgrađuju na tlu, njihove su aktivnosti i korijeni također izgradili zajedničku povijest s krajobrazom koju vanjski promatrač može opažati. c) načelo odnosa. Postoje višestruki međusobni odnosi između društvenih subjekata, sektora, institucija, stanovnika i gospodarskih aktivnosti d) načelo geografske reprezentacije. Krajobrazi sukoba razlikuju se od drugih vrsta društvenih sukoba, uglavnom po tome što uvijek postoji aspekt zemlje koji se može predstaviti i koji utječe na naslijeđe, čak i ako je samo simboličan. Zemljište je prisutno i ono predstavlja problem. Njegovo korištenje ili upravljanje potrebno je proučavati zajedno sa sukobom. Predstavljanje zemljišnih sukoba (karte sukoba): Nakon što je izgradnja krajobraza sukoba završena, sljedeći predloženi korak je nastavak organizacije i predstavljanja podataka. U ovom radu se predlažu sljedeće središnje točke za razradu ovih prikaza pod nazivom karte sukoba: 1. Identitet. Iako pojedinac ili grupa ne upravljaju određenim zemljištem, oni mogu smatrati određeni krajobraz ili regiju konstitutivnim elementima izgradnje svoga identiteta. 2. Privrženost zemlji. Grupe, kolektivi i pojedinci koji imaju ulogu u sukobima imaju različite korijene u krajobrazu u kojem vrše svoj utjecaj. Neke skupine imaju zajedničku povijest povezanu stoljećima, kao u slučaju autohtonih naroda. 3. Diskursi. Osim privrženosti i identiteta aktera, važno je prepoznati konstrukciju njihovih diskursa i jezik koji se koristi u sukobima. 4. Odnos prema nasljeđu. Karte sukoba preuzimaju iz analize dionika karakteristike interesa i pozicija aktera kako bi se razumjela vrsta odnosa s određenom baštinom. 5. Moć. Naslijeđe čini moć kada kontrola naslijeđa omogućava pristup resursima, ali i kada omogućuje priznanje nekom akteru, čak i ako taj akter nema pristup tim resursima. Nasljeđe izgrađuje pozicije moći kada se koristi za izgradnju identiteta i diskursa. Nasljeđe čini aktera vidljivim i stavlja ga za pregovarački stol u sukobu u slučajevima kada se to ne bi moglo postići drugim sredstvima. Najprirodniji izraz moći u kartama sukoba i baštine nalazi se u pristupu zemljištu i upravljanju baštinskim resursima. Filtri za čitanje za karte sukoba: Filtri za čitanje su alati za razradu objašnjenja karte sukoba i način da se koherentno pripovijeda o aspektima koji su u njoj predstavljeni. Jedna od mogućnosti je čitanje karte iz pristupa studija mira i sukoba kako bi se moglo razumjeti a) nekompatibilna gledišta aktera (javne pozicije i razlike u interesima) i b) sukobe koji se tiču ljudskih odnosa, odnosno agencija angažiranih pojedinaca. Kao dio ovog filtera mira i sukoba vodi se računa o tome da se troškovi sukoba mogu izraziti za svakog uključenog aktera. Model koji su razradili Shen i sur. (2014), omogućuje uspostavljanje principa koji govori o tome kako društveni sukobi utječu na individualni i kolektivni učinak članova grupe. Filtar drugog čitanja proizlazi iz studija dekolonizacije u slučajevima u kojima se spominju vanjski elementi koji su uspostavljeni s vizijama superiornosti jedne skupine nad drugom. Oni odgovaraju tradicionalnim modelima razvoja u regijama koje čine naslijeđe procesa kolonizacije. Nenadzirani sukobi koji su se odvijali tijekom procesa formiranja neovisnih država i dalje su vidljivi u aktualnim sukobima. Nije neobično da određeni akteri u sukobima oko naslijeđa koriste kategorije koje su same proizvod kolonizacije kada se pozivaju na druge protagoniste, kao i u izgradnji diskursa vlastitoga legitimiteta, zakona i očuvanja baštine. Istraživački alat: Temelj predloženog alata za prikupljanje informacija (izgradnju krajobraza) čine dva elementa: a) mapiranje aktera ili karta dionika, što označava aktivnost prikupljanja percepcijskih podataka kako bi se zabilježila problematična pitanja, odnosi aktera te grupni i pojedinačni interesi. b) etnografske bilješke pisane kroz dubinske intervjue i izvanjska opažanja. U disertaciji se predlaže da uz pomoć ovog alata sukob oko zemljišta može percipirati kao društvena napetost koja proizlazi iz razlika u perspektivama između aktera ili društvenih skupina u pogledu upravljanja baštinom ili resursima. Promišljanja o ovoj ideji u daljnjem rau su dovela do prijedloga sljedećih karakteristika koje ova sporna zemljišta i teritorije posjeduju iz perspektive određenih grupa ili aktera: a) Zemljište je dio njegove identitetske konstrukcije ili na neki način daje legitimitet temeljnom identitetskom diskursu barem jednog aktera. b) Postoje ekonomski ili društveni odnosi između aktera u zemljišnom sukobu. c) Postoji povijesni, dijakronijski kontekst koji objašnjava povezanost aktera sa zemljom i proces uključivanja zemlje u identitet. Još jedan zanimljiv aspekt koji je pronađen tijekom elaboracije alata ukazuje na mogućnost identificiranja trenutne prakse iskorištavanja zemljišta na kojem se nalazi baština, kao i različitih aktera koji smatraju da polažu određena prava. Osim toga, moguće je razjasniti vrstu upravljanja koju svaka od strana u sukobu želi uspostaviti na zemljištu u kojem se baština nalazi. Studije slučaja: STUDIJA SLUČAJA ZALJEVA SAMANA. Zaljev i njegovo okruženje obuhvaćaju regiju otoka Hispaniola koja uključuje i morske i kopnene ekosustave s jedinstvenim karakteristikama u regiji. Primjerice, u zaljevu se nalazi jedna od rijetkih suptropskih šuma u razini mora u području otočnih Kariba te utočište kitova. U prošlosti su različita područja unutar ove regije bila teško dostupna i na neki način izolirana od infrastrukture i urbanog razvoja. Međutim, danas su utjecaji različitih gospodarskih i gradskih aktivnosti promijenili taj kontekst. To je natjeralo različite skupine, grupe i institucije u zemlji da govore o prijepornim pitanjima i stavilo ih na dnevni red javne rasprave o upravljanju baštinom. Tijekom studenog i prosinca 2018. provedeno je 9 dubinskih intervjua i 1 fokusna grupa kako bi se prikupili podaci za krajobraz sukoba u zaljevu Samana. Do sudionika u istraživanju se došlo putem Zaklade Peace Villages (Aldeas de Paz) i mreže njezinih dionika. Prije provedbe zatražen je usmeni pristanak. Studija slučaja o baštinskom sukobu u zaljevu Samana nije takva da bi svaku skupinu dionika činili pojedinačni akteri, nego svaki od sektora uključuje raznoličite pojedince, kolektive i institucije. Poljoprivredne i ribolovne djelatnosti u regiji oduvijek su bile vezane uz iskorištavanje prirodne baštine. Identiteti ribarskih i poljoprivrednih zajednica u regiji konstruirani su iz odnosa koje su različite skupine imale s baštinom. U usporedbi s ostalim dijelovima otoka, područje Samane imalo je slabiju komunikaciju s unutrašnjim područjem, pa su se formirale zajednice s većom samodostatnošću. Nekim se sugovornicima čini da je postojanje i opstanak baštine oduvijek uzimano olako, no dolaskom turizma, dubokomorskog ribolova i rudarskih projekata taj se kontekst promijenio. Korištenje baštine promijenile su odluke koje su donesene izvana, uglavnom iz glavnog grada Santo Dominga. Povećan je broj koncesija za ribolov, izgradnju hotela i rudarstvo. Nakon što su učinci ovih aktivnosti postali značajni, počelo je i natjecanje za resurse. Bilo je različitih izraza protivljenja i brige za budućnost baštine. Neka područja su bila zaštićena, na primjer, Nacionalni park Los Haitises jugozapadno od zaljeva. Uvedeni su i propisi za ribolov, posebno kako bi aktivnosti promatranja kitova bile što atraktivnije. Međutim, nijedna od aktivnosti nije prestala, a učinci su nastavili rasti. Među programima i aktivnostima grupa, primjećujemo da postoji natjecanje za iste resurse i fenomen koji opisuje Shen (2014), odjeljak 3.3.1, smanjenje produktivnosti grupe s obzirom na njezin puni potencijal. STUDIJA SLUČAJA IZMJEŠTENOG RUDARSTVA U ADJUNTASU, PUERTO RICO U drugoj polovici 20. stoljeća na otoku su započeli projekti razvoja industrije i infrastrukture, a jedan od najistaknutijih bio je prijedlog uspostave rudarskog koridora u planinskom području. Veličina predloženog projekta sugerirala je značajnu transformaciju zajednica u regiji, njihove gospodarske aktivnosti, transporta, krajobraza područja i njegove baštine. Bilo je to više od jednog projekta. Plan je podrazumijevao regionalni koridor koji bi se povezao s drugim vrstama infrastrukture koje bi se razvijale u regiji. U srpnju 2019. provedeno je 5 dubinskih intervjua i 1 fokusna grupa kako bi se prikupili podaci za Adjuntas krajobraz sukoba. Do ispitanika se došlo putem lokalnog osoblja nevladine organizacije i online istraživanja. Prije provedbe zatražen je usmeni pristanak za sudjelovanje u istražiovanju. O rudarskom projektu raspravljalo se u ne-lokalnim sferama odlučivanja bez zahvaćanja opće populacije, međutim, informacije su se proširile i podaci o potencijalnim utjecajima projekta izašli su u javnost. Na lokalnoj razini bilo je aktera koji su dali potpunu potporu projektu, drugi su govorili o uvjetnoj potpori uz odgovarajuće ublažavanje utjecaja, dok su se treći izričito protivili. Nitko nije isključio opravdanost potrebe za sličnom gospodarskom prilikom za otok, no središte rasprava je bilo pitanje utjecaja rudarstva i posljedicama rudarskog projekta. Međutim, donošenje odluka bilo je izvan lokalne sfere i u nadležnosti vlade Commonwealtha i američkih agencija. U tim uvjetima, druge lokalne, nacionalne i međunarodne skupine artikulirale su protivljenje projektu s argumentima o potencijalnim društvenim i ekološkim negativnim utjecajima rudarstva na portorikansko društvo i njegovu baštinu. Utrka u vremenu za transformaciju percepcije dionika započela je nakon što su nove informacije postale dostupne i nakon što se uključila lokalna politika. Javno mnijenje je činila šarolika skupina aktera koji su uglavnom bili nepovezani. Zanimljiv aspekt za proučavanje ovog razvoja sukoba su promjene u pozicijama aktera, barem njihove diskurzivne transformacije. Politički dionici, sa specifičnim političkim programima unutar portorikanskog konteksta, pokušali su biti dio oporbenog pokreta. U sklopu ove rasprave neke su stranke promatrale razvoj rudarstva kao mogućnost gospodarskog razvoja otoka nakon stjecanja političke neovisnosti, pa su se samo na trenutak smjestile u grupu protivnika. Karta Adjuntas krajobraza sukoba portorikanskog slučaja predstavlja sukob koji se otvoreno manifestirao u svojoj početnoj fazi, ali čiji potencijalni utjecaji nisu ostvareni zbog mobilizacije oporbenih aktera. Ovo je sukob koji se može proučavati od početka do kraja budući da je započeo najavom izgradnje rudarskog projekta, a umjesto toga završio aktom o stvaranju zaštićenog područja prirodne baštine. Također, slučaj odražava elemente koje valja razmotriti iz perspektive dekolonizacije. Ovo je priča o sukobu koji je započeo izvana. Najavljen je gospodarski i rudarski razvojni projekt na području gdje je postojala samo poljoprivredna djelatnost. Sukob je pomogao ujedinjavanju određenih društvenih sektora s lokane razine oko pitanje zajedničke obrane baštine. Ta agenda nije postojala prije sukoba, ona je konstruirana kao odgovor na njega. Ta situacija nas tjera na razmotranje kolonijalnog karaktera politike Portorika na karti sukoba. Pitanje očuvanja baštine prevladalo je u odnosu na pitanje rudarstva, a dogodio se i fenomen Davida i Golijata (odjeljak 3.2.1), u kojem se oporbena skupina pokazala kao mali i bespomoćni akter kojemu je prijetio svemoćni suparnik. Tražili su podršku, mobilizirali se, gurali problem na politički i izborni dnevni red te su porazili aktere koji su se činili nepobjedivi. Još jedan aspekt koji treba razmotriti iz perspektive dekolonizacije je transformacija značenja. Kada ovdje govorimo o regiji portorikanskog središnjeg planinskog lanca, govorimo o prirodnoj i kulturnoj baštini, ne samo o njezinim resursima. Nekad je bilo drugačije. Izgrađen je novi identitet. Sada se domaći akteri bave očuvanjem i taj ih diskurs osnažuje, a što je još jedan korak u dugom postkolonijalnom procesu. RAZVOJ ENERGIJE VJETRA U PREVLACI TEHUANTEPEC Prevlaka Tehuantepec je fizička geografska i kulturna regija koja se može objasniti kao lonac za taljenje biološke raznolikosti i kulture. Ova regija ima jedan od najatraktivnijih vjetropotencijala za razvoj industrije vjetroelektrana u Meksiku. U okviru istraživačkog projekta o sukobu oko razvoja energije vjetra od strane Centra za građansku suradnju, Centro de Colaboración Cívica (Meksiko), nevladine organizacije za upravljanje sukobima, tijekom 2014., 2015. i 2016. godine, bilo je moguće prikupiti niz zapažanja i provesti intervjue s ljudima, kolektivima, institucijama i ključnim akterima, a što je omogućilo razvoj krajobraza sukoba za ovu studiju slučaja. Vjetroelektrane zahtijevaju proširenja zemljišta značajne veličine, čak i ako se ne koriste u potpunosti. Infrastrukturu elektrana ovoga tipa čine ukopani cementni blokovi na koje su oslonjeni tornjevi s vjetroturbinama, međusobno razmaknuti, kao i cestovna mreža i dalekovodi za servisiranje i transport proizvedene energije u električnu mrežu. Isprva nije bilo jednostavno utvrditi na koji način su se akteri uključili u sukob i pitanje naslijeđa. Ključ je bio krajobraz. Ne postoji način da se prikriju vjetroelektrane unutar određenog prostora. Kad su razvijeni prvi projekti, počela su se postavljati pitanja o upravljanju kolektivnom baštinom. Tko ima pravo transformirati krajobraz u tom opsegu? U slučaju prevlake Tehuantepec, akteri su primijetili da za razliku od drugih vrsta infrastrukture, utjecaj ne postoji samo na lokalni krajobraz, već na cijeli regionalni horizont. K tome, postavljana su pitanja o mogućim utjecajima na biološku raznolikost: preleti ptica selica, podzemne vodene struje, učinci na ribarstvo, gospodarenje krutim i tekućim otpadom. Tada je u središte stavljena i rasprava o očuvanju baštine i utjecaju na baštinu. Iz podataka je moguće isčitati da su izgradnju vjetroelektrana obilježile tri vrste sukoba: a) Pristup zemljištu. Kao i u drugim dijelovima Latinske Amerike, društveni problemi počinju s određenim utjecajima u području pristupa zemljištu. Na primjer, zatvaranje cesta ili transformacije infrastrukture. (De Sousa-Mendes i sur. 2015.). b) Pristup električnoj energiji stanovnika u susjedstvu elektrana. Ako u susjednim regijama postoje područja bez struje, korištenje tog resursa postaje uobičajeni zahtjev stanovnika. U meksičkom slučaju zakon zabranjuje tvrtkama da same isporučuju energiju, to mora prolaziti kroz državnu distribucijsku mrežu. c) Naknade za korištenje zemljišta. Često se javljaju sporovi između tvrtki i vlasnika zemljišta, a koji završavaju ciklusom stalnih godišnjih pregovora o ugovorima. Ovi sukobi bili su samo vrh ledenoga brijega. Stanovnici, poljoprivredni proizvođači, lokalne i regionalne vlasti, tvrtke i ribari na kraju su bili uključeni u kontekst sukoba koji su nazvali „sukobom vjetra“. Važno je zapažanje da su se područja pogođenog stanovništva razlikovala od područja za koje se smatralo da je pod utjecajem projekata i samih stanovnika. Na pozive za sudjelovanje u prosvjedima, demonstracijama, blokadama i mobilizacijama odazivali su se ljudi i iz udaljenih mjesta. Uključujući i one koji čine iseljenike iz glavnog grada zemlje,