Dialogue culture in Croatian society

Devijantno ponašanje vidljivo je u različitim oblicima ponašanja, od onog najočitijeg (formalnog) poput krađe, tučnjave, pa čak i ubojstva, do onog manje očitog (neformalnog) koje uključuje jednostavno kršenje socijalnih normi i opće prihvaćenih pravila. U svakom slučaju, devijantnost je općenito definirana kao odstupanje od uobičajenog ponašanja u određenoj društvenoj zajednici. Neki oblici devijantnosti u današnjem društvu jedva su i primjetni, odnosno ljudi takvo ponašanje prihvaćaju kao svakodnevno i normalno, iako je ono samo po sebi loše te ostavlja negativne posljedice. Kao primjer takvog neprimjetnog devijantnog ponašanja jest eristička dijalektika, odnosno vještina prepiranja i raspravljanja kojom se najčešće koriste javne osobe, većinom političari, u svrhu argumentiranja i opravdavanja svojih ciljeva i stavova bez obzira na njihovu istinitost. Dakle, kultura rasprave u javnom životu se svodi isključivo na to da se bude u pravu i da se donekle izmanipulira publika kako bi povjerovala javnoj osobi da je upravo ono što ona tvrdi točno. U ovom seminaru najprije ću pobliže definirati i objasniti sam pojam eristike koju definira njemački filozof Arthur Schopenhauer i kojom se služe današnji političari u svrhu nametanja i ostvarivanja vlastitih ciljeva. Zatim navodim neke od tehnika manipulacije koje će nam pomoći u prepoznavanju trikova koje javne osobe koriste kako bi pridobili građane te ću navedene tehnike primijeniti na par primjera rasprave u Republici Hrvatskoj