Sitni glodavci su biotski čimbenici u šumskim ekosustavima koji u godinama masovne pojave značajno mogu otežati prirodnu obnovu čineći štete na šumskom sjemenu i pomlatku i također mogu biti prenoistelji brojnih uzročnika zaraznih bolesti opasnih za ljude. Iako postoje brojne metode zaštite, njihova praktična primjena u šumarstvu je ograničena. Ovaj rad istražuje ekološke principe zaštite šuma od sitnih glodavaca i razmatra njihovu primjenjivost u šumskom gospodarenju u Hrvatskoj. Metode zaštite uključuju preventivne, izravne i biološke mjere koje su opisane u radu. Zaključujemo da su, unatoč teorijskoj učinkovitosti, potrebna daljnja istraživanja kako bi se poboljšala praktična primjena ovih metoda i rješavanje izazova s kojima se suočavam