Književna djela Tadeusza Różewicza imaju važno mjesto u poljskoj poslijeratnoj poeziji. Želeći stvarati poeziju u vremenu nakon pustošenja i rušenja civilizacijskih i kulturnih vrijednosti Drugim svjetskim ratom, okreće se „čišćenju“ riječi i ponovnoj definiciji pojmova koji su postali nejasni.. Pojmovi moraju biti precizni kako bi bili upotrebljivi, istiniti te kako bi mogli prenositi značenje. Kad se osiguraju uvjeti u kojima će se moći pisati poezija koja je istinita, Różewicz može ispisivati vlastito iskustvo, generacijsku traumu, stvarati i djelovati riječima te govoriti o moralu. U njegovim će se pjesmama stoga pojavljivati glas savjesti, a mogu se pretpostaviti dvije njezine moguće funkcije. Jedna je mogućnost, kako se to događa u on...