Legal persons in Roman Law

Pravna osobnost je konstrukt bez kojega je teško zamisliti moderno društvo. Ona svoje začetke nalazi već u pravnom uređenju rimske države. Cilj ovog rada je predstaviti i ukratko obraditi različite oblike pravnih osoba koje su bile zastupljene u rimskom pravu. Neke od njih znatno su se približile suvremenoj definiciji pravne osobe (npr. societas, universitas, collegia), dok su se druge javljale u znatno manjem broju, više kao puko udruživanje osoba bez namjere za tranijom organizacijom tog društva (npr. peculium, zaklade). Uz to je svaka pravna osoba u rimskom pravu uspoređena s odgovarajućom sličnom pravnom osobom u suvremenom pravu Republike Hrvatske. Unatoč znatnom broju vrsta pravnih osoba, one u rimskom pravu nisu zauzimale važnu poziciju, niti su se u praksi pojavljivale približno često kao u današnjem svijetu, najviše zato što njihovo postojanje i djelovanje nije bilo preduvjet za bilo kakvu djelatnost.Legal personality is a construct without which it is difficult to imagine modern society. It already finds its beginnings in the legal order of the Roman state. The goal of this paper is to present and briefly process various forms of legal entities that were represented in Roman law. Some of them have come considerably closer to the modern definition of a legal entity (e.g. societas, universitas, collegia), while others appeared in much smaller numbers, more like a mere association of persons with no intention of a more transcendent organization of that society (e.g. peculium, foundations). In addition, each legal person in Roman law is compared with an appropriate similar legal entity in the modern law of the Republic of Croatia. Despite the considerable number of types of legal entities, they did not occupy an important position in Roman law, nor did they appear in practice nearly as often as in today's world, mostly because their existence and activity was not a prerequisite for any activity