Management of Traumatic Brain Injury

Teška ozljeda mozga životno je ugrožavajuće oštećenje strukture i funkcije moždanog tkiva. Obuhvaća heterogenu skupinu oštećenja čije su zajedničke karakteristike gubitak svijesti i razvoj kome. Najčešće se klasificira prema GCS-u, pri čemu teškoj ozljedi mozga odgovara zbroj bodova jednak ili manji od 8. Dijagnoza se postavlja klinički, uz potvrdu slikovnom metodom (CT ili MR). U prehospitalnoj fazi cilj je stabilizirati pacijenta do dolaska u bolnicu, što uključuje osiguranje dišnog puta uz imobilizaciju vratne kralježnice, ventilaciju i oksigenoterapiju kod saturacije niže od 95%, održavanje sistoličkog tlaka iznad 110 mmHg te ranu detekciju znakova povišenog ICP-a. Neurološki status treba redovito pratiti i procjenjivati monitoriranjem zjenica i GCS-u. Ključno je izbjegavati periode hipoksije i hipotenzije jer mogu značajno pogoršati ishode. U hospitalnim uvjetima potrebno je napraviti CT glave ili cijelog tijela radi identifikacije krvarenja, kontuzija i fraktura. Neki pacijenti zahtijevaju neurokiruršku intervenciju u vidu kraniotomije s evakuacijom hematoma ili dekompresivne kraniektomije. Daljnja skrb pruža se u jedinici intenzivnog liječenja, a temelji se na analgosedaciji, monitoriranju i kontroli ICP-a (