Lingvalna koartikulacija u zvučnim i bezvučnim postalveolarnim frikativima kod hrvatskih govornika s umjetnom pužnicom

Koartikulacija u osoba oštećena sluha istraživački je vrlo zanimljiva jer su podatci pokazali da prelingvalno gluhe osobe s umjetnom pužnicom imaju bitno drugačije koartikulacijske procese od tipično čujućih osoba (Hardcastle i Tjaden, 2008). Kinematske karakteristike ove razlike nisu dovoljno istražene, stoga će se u ovome radu elektropalatografijom analizirati lingvalna koartikulacija u zvučnim i bezvučnim postalveolarnim frikativima u prelingvalno gluhih odraslih osoba s umjetnom pužnicom. U ovo su istraživanje uključene tri ispitanice koje su odabrane zbog različitih demografskih osobina i kliničkih slušnih podataka. Punoljetne osobe izabrane su kako bi se isključio utjecaj razvoja govora, a različite kliničke slike ispitanica pružit će uvid u odnos slušnoga statusa i koartikulacijskih procesa. U ovakva je istraživanja obično uključen mali broj ispitanika pa je svaki ispitanik u istraživanju tretiran kao zaseban eksperiment (proširena studija slučaja). Govorni materijal sastojao se od riječi u kojima su frikativi /ʃ/ i /ʒ/ bili izgovoreni u simetričnoj vokalskoj okolini (/iꭍi/, /iʒi/, /aꭍa/, /aʒa/, /uꭍu/, /uʒu/). Riječi su ekstrahirane iz većih odsječaka kvazi-spontanoga govora snimljenoga akustičkom i elektropalatografskom tehnikom. Analizirani su ovi parametri: težište, količina jezičnonepčanoga kontakta i trajanje frikativa. Podatci su pokazali da su lingvalni korelati zvučnosti kod ovih ispitanica vrlo slični tipičnim korelatima zvučnosti kada se analizira sredina trajanja frikativa. Međutim, razlike u odnosu na predviđanja aktualnih teorija i modela pronađene su analizom artikulacijske dinamike u normaliziranome trajanju. Ovi rezultati raspravljeni su u svjetlu aktualnih teorija, kao i u svjetlu odnosa slušnoga statusa i koartikulacijskih procesa