Uporaba digitalne fotografije u stomatološkoj protetici pri rekonstrukciji vertikalne dimenzije okluzije

Aim: Many methods have been described to determine the occlusal vertical dimension in edentulous patients, but none of them is completely reliable. The aim of this study was to examine the possibility of reconstrucing the occlusal vertical dimension by using a digital photography. Methods: Digital photographs (obtained from a 1.5 m distance with a digital camera elevated to the height of the Frankfort plane) (frontal and profile) were obtained from 55 dentate subjects clenching in maximum intercuspidation (ICP). Sn-Gn (subnasale-gnation) and N-Sn (nasion-subnasale) distances were measured in the subjects and in their photographs. The Sn-Gn distance of each subject was also calculated by using the following formula: N-Sn (subject) x Sn-Gn (photograph) / N-Sn (photograph). Sn-Gn distance was calculated from both the frontal and profile photographs. A statistical analysis was performed (Kolmogorov-Smirnov test, descriptive statistical methods and Student t test for dependent samples) (p<0.05). Results: There were no significant differences between the Sn-Gn distance measured in a subject and the same distance calculated from a digital photograph (from both, the profile and frontal photographs) (p>0.05). Conclusions: The occlusal vertical dimension could be reconstructed from a digital photographs by using the formula: N-Sn (measured on a subject) x Sn-Gn (measured on the photograph) / N-Sn (measured on a photograph). Therefore, the general practitioner should obtain and keep stored such photographs in a computer together with other dental records of an individual.Cilj: Mnoge metode opisuju postupke za određivanje vertikalne dimenzije okluzije kod bezubih bolesnika, ali niti jedna od njih nije u potpunosti pouzdana. Cilj ovog rada je istražiti mogućnost rekonstrukcije vertikalne dimenzije okluzije pomoću digitalne fotografije. Metode: U istraživanju je sudjelovalo 55 ozubljenih ispitanika. Digitalni fotoaparat namješten je na udaljenosti od 1.5 m od ispitanika, u razini Frankfurtske horizontale. Slikane su dvije serije fotografija, s prednje strane i iz profila, pri čemu su zubi bili u položaju maksimalne interkuspidacije (ICP). Sn-Gn (subnasale-gnation) i N-Sn (nasion-subnasale) udaljenosti su izmjerene na ispitanicima i na fotografijama. Sn-Gn udaljenost za svakog ispitanika također je izračunata pomoću formule: N-Sn (ispitanik) x Sn-Gn (fotografija) / N-Sn (fotografija). Sn-Gn udaljenost je izračunata za frontalne i profilne fotografije. Za statističku obradu korišten je Kolmogorov-Smirnov test, deskriptivne metode te studentov t-test za zavisne uzorke (p<0.05). Rezultati: Nema značajnih razlika između Sn-Gn udaljenosti izmjerene na ispitanicima i one izračunate na digitalnim fotografijama (profilnim i frontalnim) (p>0.05). Zaključak: Vertikalna dimenzija okluzije može biti rekonstruirana s digitalne fotografije pomoću formule: NSn (ispitanik) x Sn-Gn (fotografija) / N-Sn (fotografija). Zbog toga bi bilo korisno da stomatolog praktičar fotografira bolesnike dok imaju zube i sačuva te fotografije u memoriji računala zajedno s ostalim stomatološkim podatcima