Terenska nastava u stručnom usavršavanju učitelja i nastavnika geografije

Terenska nastava je nezaobilazan dio nastavnog procesa u geografiji. Najjednostavnije se može definirati kao način rada izvan učionice u kojem se za poučavanje i učenje koriste "iskustva iz prve ruke" (Lambert i Reiss, 2014). Svi dionici nastavnog procesa će se složiti kako je to najefektniji oblik učenja i poučavanja, a to pokazuju i studije (Mackenzie i White, 1981; Herrick, 2010). Učiteljima pruža mogućnost različitih oblika prezentiranja i demonstriranja sadržaja s naglaskom na objašnjavanju složenih prostornih veza i odnosa na geografskim (interdisciplinarnim, holističkim) principima, te povezivanja nastavnih sadržaja i stvarnosti što nastavu čini zanimljivijom. Temelji se na funkcionalnom promatranju i uočavanju kompleksnosti geoprostora (Brazda, 1985). Terenski oblik nastave omogućuje primjenu stečenih znanja i svladavanje vještina što je u učionici nemoguće ostvariti na odgovarajući način. Terensko iskustvo učenicima omogućuje da apstraktne pojmove usvojene u učioničkoj nastavi povežu s pojavama i procesima u prostoru, da ih provjere i potvrde u stvarnim uvjetima te da ih znaju korisno upotrijebiti