CENTRI ZA UČENJE VISOKOŠKOLSKIH INSTITUCIJA: STUDIJA SLUČAJA O DRUŠTVENOM PODUZETNIŠTVU U TAJLANDU I MJANMARU

Despite continuous efforts in various economies, amongst others in South-East Asia, the full potential of social entrepreneurship (SE) is difficult to realize (STEPup project comparative study findings). Challenges that need to be addressed include the lack of skilled employees, business understanding among founders, access to funding and infrastructure and a lack of social impact measurement. Higher education institutions (HEI) are often challenged with limited engagement, also in terms of student support of early entrepreneurial activity. This disbalance has also been observed in Thailand and Myanmar, with the Erasmus+ funded project STEPup (2020-2023) seeing an opportunity to create and strengthen innovative social entrepreneurship practices for disruptive business settings in the two participating countries. Research based on the review of scientific articles, the conduct of focus groups (n= 42 from 38 different external stakeholder organizations) and numerous interviews and creative sessions with stakeholders of the social entrepreneurship domain also revealed the necessity to act in a self-organizing and organic SE support system. This paper aims to present recommendations and strategic guidelines to increase access and opportunity for existing social enterprises and social entrepreneurs who are planning to create and sustain an SE ecosystem through the framework, support, expertise and structure of existing higher education institutions. In addition, Higher Education Institutions in Myanmar and Thailand would serve as a good practice case on how to design and develop resource hubs for social enterprise practitioners and engage stakeholders from all sectors to tackle social issues and promote awareness of the social enterprise sector’s potential.Unatoč kontinuiranim naporima u raznim gospodarstvima, između ostalog u jugoistočnoj Aziji, puni potencijal društvenog poduzetništva je teško ostvariti (rezultati komparativne studije projekta STEPup). Izazovi kojima se treba pozabaviti uključuju nedostatak kvalificiranih zaposlenika, poslovno razumijevanje među osnivačima, pristup financiranju i infrastrukturi te nedostatak mjerenja društvenog učinka. Institucije visokog obrazovanja često su suočene s ograničenim angažmanom, također u smislu potpore studentima u ranoj poduzetničkoj aktivnosti. Ova neravnoteža također je primijećena u Tajlandu i Mjanmaru, s projektom STEPup koji financira Erasmus+ (2020. – 2023.) i vidi priliku za stvaranje i jačanje inovativnih praksi društvenog poduzetništva za disruptivna poslovna okruženja u dvije zemlje sudionice. Istraživanje temeljeno na pregledu znanstvenih članaka, provođenju fokus grupa (n= 42 iz 38 različitih vanjskih dioničkih organizacija) te brojnim intervjuima i kreativnim sesijama s dionicima domene društvenog poduzetništva također je otkrilo nužnost djelovanja u samo-organizirajućem i organskim sustavima podrške društvenog poduzetništva. Ovaj rad ima za cilj predstaviti preporuke i strateške smjernice za povećanje pristupa i mogućnosti za postojeća društvena poduzeća i društvene poduzetnike koji planiraju stvoriti i održati ekosustav društvenog poduzetništva kroz okvir, podršku, stručnost i strukturu postojećih institucija visokog obrazovanja. Osim toga, visokoškolske ustanove u Mjanmaru i Tajlandu poslužile bi kao primjer dobre prakse o tome kako dizajnirati i razviti središta resursa za praktičare društvenih poduzeća i uključiti dionike iz svih sektora u rješavanje društvenih problema i promicanje svijesti o potencijalu sektora društvenih poduzeća