REGISTAR ZADUŽNICA

Izvorno hrvatski institut zadužnica predstavljen je našem pravnom sustavu prije 25 godina i od tada je doživio nekoliko izmjena, pri čemu se broj zakonskih odredbi koje ga uređuju i dalje može smatrati potpuno nedostatnim. Jedna od najznačajnijih promjena bilo je uvođenje Registra zadužnica i bjanko zadužnica, čija je primarna svrha, kao i kod većine registara, pospješiti pravnu sigurnost instituta na koji se odnosi. Vođenje Registra uređeno je sumarnim pravilnikom, koji ostavlja znatan prostor za unapređenje. Postojeće pravne praznine obuhvaćaju, između ostalog, nemogućnost naknadnih upisa u registar, nejasna pravila o brisanju zadužnica iz registra u slučaju namirenja, nemogućnost subjekata pravnog posla da ishode izvatke iz Registra. Posljednje navedeno problematično je i s aspekta zaštite osobnih podatka. GDPR propisuje određena prava ispitanika čiji se osobni podaci obrađuju i uspostavlja obveze voditelja obrade. Ta se prava i obveze mogu translatirati na odnos subjekata pravnog posla kod zadužnice i Registra