SAVREMENI ASPEKTI ALZHEIMER-OVE DEMENCIJE

Alzheimer-ova bolest dovodi do postepenog opadanja kognitivne funkcije i, s vremenom, do potpune zavisnosti od druge osobe. Bolest ima globalne razmjere proširenosti i troškove za liječenje sa većom pojavom u nisko i srednje razvijenim zemljama. Glavni faktor rizika predstavlja dob a značajne faktore rizika predstavljaju i prisustvo bolesti u porodici i genetika. U patologiji bolesti izdvajaju se pojava amiloidnih plakova i neurofibrilarnih klubadi. Progresijom bolesti dolazi do atrofije moždane kore, naročito djelova koji su zaduženi za kognitivne funkcije. Kao mehanizam nastanka bolesti navode se dvije hipoteze, amiloidna i tau hipoteza. Bolest prolazi kroz sedam stadijuma, koji se klinički mogu podijeliti na prekliničku, umjerenu i tešku demenciju. Alzheimer-ovu demenciju karakteriše gubitak pamćenja, dezorijentacija u vremenu i prostoru, afazija, gubitak socijalne ličnosti, depresija, inkontinencija i na kraju bolesti kompletna zavisnost. Dijagnoza Alzheimer-ove bolesti obuhvata različite pristupe, počev od anamneze i velikog broja neuropsiholoških testova, a najznačajniju metodu predstavlja magnetna rezonanca uz pomoć koje se vide atrofija temporalnog režnja i hipokampalne regije. Vrše se različita istraživanja na unapređenju metoda za postavljanje dijagnoze bolesti. Za liječenje Alzheimer-ove bolesti koriste se dvije grupe ljekova za ublažavanje i usporavanje simptoma bolesti. Na ovom polju je u toku veliki broj istraživanja za pronalazak ciljane terapije