»‘Najprije tekst, a potom glazba’ […] međutim, prema prilikama bi se to pravilo moglo i obrnuti«. Odnos Franje Ksavera Kuhača i Petra Preradovića na temelju korespondencije

Kroz cijelo 19. stoljeće glazba je imala važnu ulogu u širenju narodne ideje. Djelujući u razdoblju neposredno nakon hrvatskog narodnog preporoda, a motiviran istim duhom utemeljenja nacionalnog glazbenog izraza na temelju narodne glazbe, Franjo Ksaver Kuhač (1834. – 1911.) svoj je život i rad posvetio prikupljanju, proučavanju i prezentiranju hrvatske glazbene umjetnosti. Okušao se i kao skladatelj, iako je i sam zaključio da kompozicija nije njegovo pravo polje. U »izljeve časovitog veselja mladog čovjeka« spadaju tako uglavnom plesovi za klavir i drugi prigodni i salonski komadi, te zborovi i solo popijevke. U ovom će se radu na temelju Kuhačeve korespondencije sagledati njegov odnos prema pjesniku Petru Preradoviću (1818. – 1872.) i njegovu pjesništvu čijim su se stihovima utjecali brojni hrvatski skladatelji. Posebno težište stavit će se na nastanak djela Koračnica u slavu preuzvišenomu gospodinu biskupu Josipu Juraju Strossmayeru (1871.) za koju je riječi napisao Preradović