Numeričko modeliranje lijepljenih spojeva

The usage of structural adhesives has increasingly been used in the automotive industry. At the same time the knowledge and the experience about structural adhesive modelling and failure predictions in the field of numerical analysis is limited. In order to reduce these shortcomings, this thesis aims to find a solution to model adhesive behaviour in a full vehicle simulation. Thus, in this thesis, first of all, a literature review was performed. Based on this review, a description of adhesives and most relevant terms is presented. Two modelling methods – continuum mechanics and cohesive zone model – have been chosen for a further analysis and comparison. Detailed description of their formulation is presented. Next, a stiffness comparison of the models was performed on a single lap joint, after which a stress distribution of the models is analysed and compared. Also, numerical results are compared to test data extracted from literature to verify their accuracy. Lastly, sensitivity study was performed by varying following parameters: element size, adherend thickness, bondline thickness and bondline length.Upotreba lijepljenih spojeva u automobilskoj industriji se sve više povećava. U isto vrijeme znanje i iskustvo o numeričkom modeliranju i analizi lijepljenih spojeva je ograničeno. Iz tog razloga, cilj ovog rada je pronaći način analiziranja lijepljenih spojeva koji će u sklopu simulacije cijelog vozila biti jednostavni, a pouzdano točni. Unutar ovog rada je u sklopu pregleda literature dan je opis problematike lijepljenih spojeva sa najvažnijim terminima. Temeljem pregleda literature su odabrane dvije metode analiziranja lijepljenih spojeva za detaljnu razradu i usporedbu rezultata – model temeljen na mehanici kontinuuma i model kohezivne zone (eng. cohesive zone model). Za oba modela su njihove formulacije detaljno opisane. Nadalje, na primjeru jednostruko preklopnog spoja odrađena je usporedba odabranih metoda u smislu krutosti numeričkih modela i dobivenih raspodjela naprezanja. Numerički dobiveni rezultati su također uspoređeni s eksperimentalnim podacima iz literature, kako bi se odredila njihova točnost. Na kraju je izvršena analiza senzitivnosti variranjem sljedećih parametara: veličina konačnih elemenata, debljina supstrata, debljina ljepila i dužina lijepljenog spoja