The role of transgenerational trauma and unprocessed mourning on mental pathology

Za razumijevanje pozadine pojedinih ponašanja i psihičkih poremećaja, potrebno je vratiti se do korijena, u rane faze djetinjstva kada se kroz odnos s roditeljima razvija privrženost i kapacitet za mentalizaciju. Sveprisutnost traumatskih iskustava, potisnute emocije i neprorađena žalovanja, otežavajući su i rizični čimbenici u tom procesu. Transgeneracijski prijenos traume specifičan je proces u kojem se isprepliću biološki, genetski, obiteljski i socijalni čimbenici. Postojanje zaštitnih čimbenika, promjenjiv i prilagodljiv kapacitet za mentalizaciju, kao i za sve emocije omogućuje nam optimalno reagiranje na stresne situacije. Razumijevanje transgeneracijskih obrazaca ponašanja, aktivno slušanje i poticanje mentalizacije ključni su za uspješan terapijski proces. Uvid u problematiku dio je rješenja, a oprost i ranjivost pružaju priliku za rast i zacjeljivanje.To understand individual behaviour and psychic disorders, we have to understand the roots and early development phases. During these phases, we develop attachment and capacity for mentalisation through relationships with our parents. Omnipresent traumatic experiences, suppressed emotions and unresolved grief are aggravating and risk factors in the process. Transgenerational transfer of trauma is a specific process in which biological, genetic, family and social factors are intertwined. Flexible and adjustable capacity for mentalisation, and all emotions, together with protective factors enable optimal response in stressful situations. The understanding of transgenerational behaviour patterns, active listening and encouraging mentalisation are critical for a successful therapeutic process. Exploring the problem is a part of the solution, but forgiveness and vulnerability provide an opportunity for growth and healing