Mandatory attempt of peaceful dispute resolutin

U radu se analizira koji bi model obveznog pokušaja mirnog rješenja spora najbolje odgovarao hrvatskom pravnom okviru. Prije svega, analiziraju se temeljne karakteristike medijacije kao jednog od važnih načina mirnog rješenja spora te se ona uspoređuje s drugim oblicima mirnog rješavanja spora. U nastavku se pokušava dati odgovor na pitanje u kojoj mjeri provođenje medijacije i drugih postupaka mirnog rješavanja sporova uopće može biti obvezatno. Nakon toga se analizira učinak uspješno sklopljenih nagodbi, kao i implikacije neprovođenja, odnosno neuspješnog provođenja takvih postupaka. U radu se u svrhu analize koristi dogmatska, komparativna i empirijska metoda. U zaključku se ističe nužnost šireg poticanja kulture rješavanja sporova, a propisivanje obvezatnosti pokušaja mirnog rješenja spora ocjenjuje se prikladnim samo tamo gdje se ona pokazala uspješnog ili je to nužno radi zaštite drugih interesa. Ističe se jednostavnost poticanja pregovora, čije provođenje posredno potiču i relevantni međunarodni izvori.The paper analyzes which model of a mandatory attempt at peaceful dispute resolution would best suit the Croatian legal framework. First of all, the fundamental characteristics of mediation are analyzed as one of the important ways of amical dispute resolution, and it is compared with other forms of amical dispute resolution. In the following, an attempt is made to answer the question to what extent the implementation of mediation and other procedures for the peaceful resolution of disputes can be mandatory at all. After that, the effect of successfully concluded settlements is analyzed, as well as the implications of nonimplementation or unsuccessful implementation of such procedures. The paper uses dogmatic, comparative and empirical methods for analysis. In the conclusion, the necessity of a wider promotion of the culture of dispute resolution is emphasized and prescribing the obligation to attempt a peaceful dispute resolution is deemed appropriate only where it has proven successful or it is necessary to protect other interests. The simplicity of encouraging negotiations is highlighted, the implementation of which is indirectly encouraged by relevant international sources