Michael Moore, američki populist?

This article contextualizes the films of Michael Moore in the tradition of American populism. Extending in particular from historian Thomas Frank’s argument in People without Power that populism can usefully be understood as a particular American tradition of leftism, the article traces how three of Moore’s films—Roger & Me (1989), Sicko (2007), and Capitalism: A Love Story (2009)—articulate political concerns that overlap with the political beliefs of American populism. The article also explores some of the populist elements in Moore’s style and argues that there is good reason to see Michael Moore as a twenty-first-century American populist but that any attempt to do so must remain clear about the definitions of populism used to make this contextualist argument.Članak smješta filmove Michaela Moorea u kontekst tradicije američkoga populizma. Polazeći naročito od argumenta povjesničara Thomasa Franka u djelu People without Power kako se populizam može korisno razumjeti kao zasebna američka ljevičarska tradicija, članak propituje kako tri Mooreova filma — Roger i ja (Roger & Me; 1989.), Bolesno (Sicko; 2007.) i Kapitalizam: ljubavna priča (Capitalism: A Love Story; 2009.) — izražavaju političke stavove koji se preklapaju s političkim pozicijama američkoga populizma. Članak također istražuje neke populističke elemente Mooreova stila te smatra kako postoji utemeljeni razlog da se Michael Moore shvati kao američki populist dvadeset i prvoga stoljeća, ali da svaki takav pokušaj mora jasno razgraničiti definicije populizma koje se koriste u izricanju tog kontekstualiziranog argumenta