Što su autohtone i tradicionalne populacije? Relacijski pristup etničkim područjima i očuvanju okoliša u Brazilu

This article explores the contradictory relationship between identity politics and environmental conservation in Brazil. First, the rationale for setting aside territories for ethnic groups in Brazil that have been historically discriminated against is examined and legal definitions for such traditional populations are presented. Second, ethnographic and philosophical critiques of essentialized ethnic identity are used to highlight how traditionality and conservation are conflated in Brazilian environmental policies. These policies, in turn, are related to another bundle of contradictions in Western bio-centric preservation which (erroneously) essentializes nature and excludes the human presence from within reserves. Research findings from two remote regions located in critical biomes for conservation in Brazil are presented succinctly to illustrate different kinds of contradictions between ethnic territories and conservation. In conclusion, a relational research agenda is offered which avoids the pitfalls of essentialized identity and nature.Ovaj članak istražuje kontradiktorni odnos između politike identiteta i očuvanja okoliša u Brazilu. Prvo se ispituje obrazloženje za uspostavljanje teritorija za etničke skupine u Brazilu koje su povijesno diskriminirane te se navode pravne definicije za takve tradicionalne populacije. Potom se etnografska i filozofska kritika esencijaliziranoga etničkog identiteta koristi za isticanje kako su tradicionalnost i očuvanje povezani s brazilskim politikama zaštite okoliša. Te su politike, pak, povezane s još jednim skupom kontradikcija u zapadnjačkoj biocentričnoj zaštiti koja (pogrešno) esencijalizira prirodu i isključuje ljudsku prisutnost iz rezervata. Rezultati istraživanja iz dviju udaljenih regija smještenih u kritičnim biomima za očuvanje u Brazilu sažeto su prikazani da bi se ilustrirale različite vrste kontradikcija između etničkih teritorija i očuvanja okoliša. Zaključno se predlaže relacijska istraživačka agenda kojom se izbjegavaju zamke esencijaliziranoga identiteta i prirode