TEACHING NEGATION IN CROATIAN AS A FOREIGN LANGUAGE

Negacija se, kao jedno od jedinstvenih obilježja ljudskoga jezika, u prirodnim jezicima ostvaruje na niz morfoloških i sintaktičkih načina te prožima sva područja jezičnog proučavanja, a izražava se niječnim riječima. Pod pojmom niječne riječi podrazumijeva se obilježivač rečenične negacije te niječne zamjenice i niječni oblici zamjeničkih pridjeva i priloga, a jezici se tipološki razlikuju po tumačenju rečenica u kojima se niječna zamjenica nalazi u okružju rečenične negacije. U jezicima s dvostrukom negacijom (DN), poput engleskoga, njemačkoga ili nizozemskoga, niječna se zamjenica u okružju rečenične negacije tumači kao dvostruka negacija, odnosno potvrdnost, dok se kod jezika s niječnim slaganjem (NC) sve niječne riječi u okružju rečenične negacije tumače kao jedna značenjska negacija. Pritom treba razlikovati jezike poput hrvatskoga i ostalih slavenskih jezika, koji obavezno provode niječno slaganje, od onih poput španjolskoga ili talijanskoga, koji niječno slaganje provode djelomično, ovisno o položaju niječne riječi u odnosu na zanijekani glagol. Razlika između jezika s dvostrukom negacijom i onih s niječnim slaganjem povod je mnogim raspravama u lingvistici, koje se prije svega tiču značenjske prirode niječnih riječi, te je ujedno i velik izazov u učenju i poučavanju stranoga jezika, osobito u slučajevima kada materinski i strani jezik pripadaju različitim tipovima. U radu se razmatra sustavan pristup poučavanju negacije u hrvatskome kao stranome jeziku iz lingvističke perspektive.As one of the unique features of human language, negation in natural languages may be realized in a number of morphological and syntactic ways. It permeates all areas of linguistic study and it is always overtly expressed through various negative words. The term negative word primarily refers to the marker of sentence negation and also includes negative pronouns and negative forms of pronominal adjectives and adverbs. Languages differ typologically in the interpretation of sentences in which the negative pronoun is found in the environment of sentence negation: in languages with double negation (DN), such as standard English, German or Dutch, the negative pronoun in the scope of sentence negation is interpreted as double negation, i.e. affirmation, while in languages with negative concord (NC) all negative words in the scope of sentence negation are interpreted as one semantic negation. A distinction should be made between strict NC languages, such as Croatian and other Slavic languages, which always require negative indefinites in the scope of sentence negation, and non-strict NC languages, such as Spanish or Italian, where negative concord depends on the position of the negative indefinite with regard to the negated verb. The difference between languages with double negation and those with negative concord lies at the core of many debates in linguistics, which primarily concern the semantic nature of negative words. It also presents a great challenge in learning and teaching a foreign language, especially in cases where mother tongue and foreign language belong to different types. The paper discusses a systematic approach to teaching negation in Croatian as a foreign language from a linguistic perspective