Onomastički problemi u 26 engleskih prijevoda Časnoga Kur’ana: Prijevodi Božjih imena

Onomastics, dealing with culture-specific terms, poses great challenges for literary translators, especially for translators of sacred texts. Translating God’s Names requires profound cultural knowledge. The paper is aimed at investigating procedures of translating God’s Names in English translations of the Glorious Qur’an by adopting Liang’s (2016) model. After identifying the equivalents of proper names in 26 English translations, the procedures used for rendering them were identified. Finally, the general tendencies of procedures were specified. The findings revealed that two procedures used by the Qur’an translators (‘couplet’ and ‘transposition’) do not appear in Liang’s (2016) model. It was also found that the procedure of ‘convention’ was by far (60.50%) the most frequently used procedure. Additionally, the data analysis revealed that no translator used procedures of ‘naturalization’ and ‘rendition’. Moreover, it was found that 1.60% of procedures were source-oriented and 98.40% of them were target-oriented. In other words, all English translators of the Holy Qur’an showed greater tendencies to adopt target-oriented procedures in rendering God’s Names. Prospective researchers can work on other language pairs and translations of God’s proper names in other sacred texts.Budući da su usko vezana uz kulturološke specifičnosti, imena su velik izazov književnim prevoditeljima, posebice prevoditeljima svetih tekstova. Prevođenje Božjih imena zahtijeva sveobuhvatno poznavanje kulture. Cilj rada bio je istražiti postupke prevođenja Božjih imena u engleskim prijevodima Časnoga Kur’ana korištenjem Liangova modela. Nakon identificiranja ekvivalenata imena u 26 engleskih prijevoda, utvrđeni su postupci korišteni za njihovo prevođenje. Na kraju je prikazano koliko je postupaka orijentirano na jezik izvornik, a koliko na ciljni jezik. Rezultati pokazuju da su se prevoditelji Kur’ana koristili dvama postupcima – coupletom i transpozicijom – koji se ne navode u Liangovu modelu. Također je utvrđeno da je postupak konvencije bio kudikamo najčešće (60,50 %) korišten postupak. Nadalje, analiza podataka pokazala je da se nijedan prevoditelj nije koristio postupcima naturalizacije i tumačenja. Štoviše, utvrđeno je da je 1,60 % postupaka bilo orijentirano na izvor, a 98,40 % na cilj. Drugim riječima, svi engleski prevoditelji Časnoga Kur’ana pokazali su veću tendenciju usvajanja ciljnoorijentiranih postupaka u prevođenju Božjih imena. Budući istraživači mogu raditi na drugim jezičnim parovima i prijevodima Božjih imena u drugim svetim tekstovima