Tito–Stalin split

Ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rada, na prostoru Istočne Europe, pojavio se novi politički problem koji je tek čistom srećom završio bez vojne intervencije. Iako je politika Jugoslavije u prvim poslijeratnim godinama bila izgrađena na primjeru sovjetskih komunističkih prijatelja, ubrzo dolazi njihovog mimoilaženja. Početku otvorenog sukoba prethodio je događaj iz ožujka 1948. godine kada je započeo proces povlačenja sovjetskih civilnih i vojnih instruktora koji su boravili na prostoru Jugoslavije. Ubrzo je započela razmjena pisama između Tita i Staljina. Sovjetski vođa služio se brojnim optužbama na račun politike predvođene Komunističkom partijom Jugoslavije, a njegov krajnji cilj bio je slamanje komunističkog vodstva te njihovog vođe Josipa Broza Tita. Jugoslavenski komunistički vrh bio je zatečen optužbama i stavovima koji su dolazili iz Moskve. Tito je u svojim pismima naveo opravdanje i argumente kojima je negirao sovjetske optužbe, a cijela prepiska ostala je tajna sve do kraja lipnja 1948. godine, kada je u Bukureštu objavljena Rezolucija Informbiroa. U narednom periodu jugoslavensko društvo strepilo je od sovjetske vojne intervencije, a ovaj događaj poprimio je veliki svjetski interes. Kao posljedice straha koji je prevladavao u SFRJ nastali su brojni logori od kojih je najpoznatiji zloglasni Goli otok. Brojni ljudi su pod optužbama da su državni neprijatelji ili sovjetski špijuni bili zatvarani u logore te su tamo svakodnevno bili izloženi torturi koja se provodila diljem logora. Smanjenje napetosti unutar SFRJ i poboljšanje odnosa sa SSSR-om nastupilo je nakon Staljinove smrti. Potpisivanjem Beogradske deklaracije došlo je do konačnog okončanja sukoba, a Staljinov nasljednik Nikita Hruščov i Josip Broz Tito nastojali su održati dobre odnose između dviju velikih komunističkih sila.Shortly after the end of World War II, a new political problem appeared in Eastern Europe, which ended without military intervention only by pure luck. Although, the politics of Yugoslavia in the first post-war years was built on the example of Soviet communist friends, their passing soon came. The beginning of the open conflict was preceded by an event in March 1948, when the withdrawal process of Soviet civilian and military instructors who were staying in Yugoslavia began. Soon the exchange of letters between Tito and Stalin began. The Soviet leader used numerous accusations against the politics led by the Communist Party of Yugoslavia, and his ultimate goal was to crush the communist leadership and their leader Josip Broz Tito. The Yugoslav communist leadership was accused from Moscow. In his letters, Tito stated the justification and arguments with which he denied the Soviet accusations, and the entire correspondence remained secret until the end of June 1948, when the Informburo Resolution was published in Bucharest. In the following period, the Yugoslav society was afraid of the Soviet military intervention, and this event gained great world interest. As a result of the fear that prevailed in SFRY, numerous camps were created, the most famous one was infamous Goli otok. Numerous people were accused of being enemies of the state or Soviet spies and were imprisoned in the camps, where they were subjected to daily torture that was carried out throughout the camp. The reduction of tensions within the SFRY and the improvement of relations with the USSR occurred after Stalin's death. The signing of the Belgrade Declaration finally ended the conflict, and Stalin's successor Nikita Khrushchev and Josip Broz Tito tried to maintain good relations between the two great communist powers