Gorski kotar prepoznat je u hrvatskoj dijalektološkoj literaturi već pri prvim istraživanjima kao tronarječno područje, a kao eklatantan primjer jezične raznolikosti nerijetko je istican mjesni govor Staroga Laza. Upravo nas je uvriježeno mišljenje o Starome Lazu kao punktu svih triju narječja nagnalo na ovo istraživanje. Govor Staroga Laza spominjan je dosad samo u kontekstu skupine čakavskih govora u Gorskome kotaru, a rezultati su tih pojedinih istraživanja pokazali da se u sredini sela govori najviše čakavskim ikavsko-ekavskim govorom „slavičkoga tipa”, tj. primorskim poddijalektom navedena dijalekta. Taj se čakavski idiom nadovezuje na primorski krak ikavsko-ekavskih čakavskih govora od Zlobina preko Benkovca Fužinskog, Slemena, Slavic...