Trumpova doktrina i realistička tradicija

Polazište ovog rada nedavni je prijepor suvremenih realista oko aktualne dvojbe je li vanjskopolitička doktrina američkog predsjednika Donalda Trumpa realistička. Autor ukazuje da je navedena polemika posljedicom zastarjelog, tautološkog, ali još uvijek i neprevladanog dualističkog diskursa u teorijama međunarodnih odnosa, koji dijeli teoriju i vanjskopolitičku praksu na dva dominantna pravca: realizam i liberalizam. Na temelju dosadašnje teorijske kritike novog realizma, ili neorealizma, članak potvrđuje da ovaj suvremeni realistički pravac epistemološki ne pripada tradiciji realizma na koju se poziva, nego se svojim predodžbama o moći, državi i međunarodnom sustavu utemeljuje u političkom idealizmu: pravcu mišljenja koji se redovno pripisuje liberalima I kojemu je tradicionalni, ili „klasični“ realizam bitno suprotstavljen. Analizirajući glavne podudarnosti između pretpostavki neorealizma i načela Trumpove doktrine, ovaj rad navodi na zaključak da Trump nije realist nego protuliberalni idealist. Pojam „protuliberalni idealizam“ prikladniji je za razmatranje aktualne američke vanjske politike u kontekstu njene hegemonijske pozicije u liberalnom međunarodnom poretku