Analyses of education for the parents after child tonsillectomy

Tonzilektomija je najčešća operacija kod pedijatrijske skupine. Iako se smatra gotovo potpuno bezopasnom, tu se skriva puno potencijalnih opasnosti koje mogu biti usko povezane s postoperativnom njegom i potencijalnim komplikacijama. Sestrinske dijagnoze, općenito, a tako i u skrbi za bolesnika u pripremi za operativni zahvat i postoperativnu njegu, uključuju edukaciju bolesnika, ili člana obitelji u planu zdravstvene njege. Istraživanja nalaze da informiranje i edukacija bolesnika imaju značajan učinak na postizanje boljeg ishoda liječenja i oporavka nakon bolesti. Edukativni pristup na klinikama često se provodi uz visoku angažiranost i dobru volju naročito medinskih sestara. Cilj ovog rada bio je procijeniti dosadašnji edukativni pristup na Zavodu za otorinolaringologiju u KB „ Merkur“ u Zagrebu, upućen djeci i roditeljima, vezan za tonzilektomiju i postoperativni oporavak, te identificirati specifične edukativne ciljeve radi poboljšanja pristupa djeci i roditeljima. Provedeno je istraživanje anketnim upitnikom u tri skupine ispitanika: roditelji tonzilektomirane djece, roditelji tonzilektomirane djece s postoperativnim krvarenjem i djelatnici Zavoda za otorinolaingologiju KB „Merkur“. Rezultati istraživanja ukazuju na općenito vrlo dobru ocjenu dosadašnjeg edukativnog rada s bolesnicima. Nedostatna hidracija i bol najveći su problemi u postoperativnom tijeku, a roditelji ne znaju dovoljno o davanju tekućine i analgetika. Prepoznaje se nedostatak edukativnih materijala namjenjenih dječjoj populaciji i mladeži. Rezultati za djelatnike otkrivanju spremnost za poboljšanje edukativnog pristupa, a najznačajnijim se smatraju nedostatak određenog prostora, vremena i standarda edukacije. Temeljem rezultata istraživanja, učinjena su sljedeća poboljšanja u edukaciji bolesnika i njihovih obitelji: korekcija dosadašnjeg letka i sadržaja na internetskog stranici, s naglaskom na edukaciju o hidraciji, te osmišljavanje specifičnog edukativnog letka za populaciju mladeži. Za populaciju mlađe djece, autorica je kreirala i osmislila slikovnicu koja primjereno pristupa toj populaciji u obradi teme kako se pripremiti na operaciju tonzila i na ponašanje nakon operacije. Zaključno, edukativni pristup bolesnicima dječje dobi i mladeži, i njihovim roditeljima, ima svoje specifične zahtjeve u odnosu na standarde edukacije, koji mora slijediti najbolja stručna znanja i dobno specifični pristup. Poboljšanjem edukacije očekuje se smanjenje postoperativnih komplikacija u sljedećem periodu