Nestašica raspoloživih organa za transplantacijsko liječenje sve je veća u nizu zemalja svijeta i za posljedicu ima umiranje ne malog broja bolesnika na listama čekanja za transplantaciju. Najveći broj organa i tkiva za presađivanje na raspolaganju je od kadaveričnih darivatelja organa, preminulih bolesnika s potvrđenom smrti mozga i još uvijek kucajućim srcem. Da bi navedeni darivatelji organa bili realizirani kao donori, kritično ovisi o kvaliteti skrbi prije i nakon utvrđivanja smrti mozga. Optimalna medicinska skrb, posebice hemodinamska stabilizacija navedene skupine bolesnika u cjelom ovom kritičnom razdoblju rezutirati će većim brojem darivatelja organa, povećati će broj raspoloživih organa za presađivanje po donoru, doprinijeti će b...