Intergenerational dialogue and the problem of addiction in contemporary Croatian young adult literature

Ovisnost o drogama već je nekoliko desetljeća aktualan problem u populaciji, osobito mladih, stoga je ta tema ušla i u književnost za mlade. Cilj je rada prikazati povezanost međugeneracijskog dijaloga i problema ovisnosti u odabranim romanima hrvatske književnosti za mlade, istražiti utječe li negativan međugeneracijski dijalog na problem ovisnosti te na koji način ovisnost utječe na funkcioniranje međugeneracijskog dijaloga u obitelji i društvu. Književni predlošci na kojima se rad temelji su Ljudi bez mjesta (1998.) Tonče Anković, Meko okidanje (2007.) Jadranka Bitenca i Zmajevi koji ne lete (2020.) Ivane Šojat. Sva tri romana progovaraju o raširenosti ovisnosti među mladima. Romani su objavljeni kroz tri različita desetljeća, prikazuju kako su se ovisnosti interpretirale i mijenjale s vremenom te će rad istražiti na koji je način prikazan tip ovisnosti i međugeneracijski dijalog u različitim vremenskim razdobljima. U romanu Ljudi bez mjesta, koji je objavljen 1998. problematizira se ovisnost o heroinu te je veliki naglasak na životu obitelji ovisnika, pogotovo na problemima s kojima se suočava majka ovisnika. Meko okidanje objavljeno je 2007. godine, također progovara o mladima koji su ovisnici o heroinu te posljedicama koje on ostavlja na njihov život. U romanu Zmajevi koji ne lete (2020.) opisuje se novija vrsta ovisnosti - ovisnost o osvježivačima zraka, koje predstavlja istu štetnost i posljedice kao i prethodno spomenuta droga heroin.Drug addiction has been a current problem in the population for several decades, especially among young people, which is why this topic has also entered literature for young people. The aim of the paper is to show the connection between intergenerational dialogue and the problem of addiction in selected novels of Croatian literature for young people, to see whether negative intergenerational dialogue affects the problem of addiction and how addiction affects the functioning of intergenerational dialogue in the family and society. The literary templates on which the work is based are the novels Ljudi bez mjesta (People without a Place) by Tonča Anković, published in 1998, Jadranko Bitenc's Meko okidanje (Soft Trigger), published in 2007, and Ivan Šojat's Zmajevi koji ne lete (Dragons that Don't Fly), published in 2020. All three novels talk about the prevalence of addiction among young people. The novels have been published through three different decades, showing how addictions have been interpreted and changed over time and the paper will show how the type of dependence and intergenerational dialogue is presented in different time periods. The novel Ljudi bez mjesta (People Without a Place), published in 1998, problematizes heroin addiction and places great emphasis on the life of the addict's family, especially on the problems faced by the addict's mother. The novel Meko okidanje (Soft Trigger) was released in 2007, it also talks about young people who are addicted to heroin and the consequences it leaves on their lives. The novel Zmajevi koji ne lete (Dragons That Don't Fly) (2020) describes a newer type of addiction - addiction to air fresheners, which presents the same harmfulness and consequences as the previously mentioned drug heroin