The work of the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia on the example of Kupreškić et. al.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (dalje: Sud) osnovan je 1993. s ciljem provedbe međunarodne pravde i kažnjavanja zločina počinjenih na tom području početkom 90-ih godina prošloga stoljeća. U 24 godine rada Suda završena su 154 procesa, a jedan od njih prikazan je u ovom radu. Krajem 1995. podignuta je optužnica za zločin u Ahmićima, malenom selu u srednjoj Bosni. Optuženi su bili Zoran Kupreškić, Mirjan Kupreškić, Vlatko Kupreškić, Drago Josipović i Vladimir Šantić. Prvotno su s njima na popisu bili i Stipo Alilović i Marinko Katava, ali je optužnica protiv njih brzo povučena. Navedeni Hrvati iz Lašvanske doline optuženi su za sudjelovanje u napadu na susjede Muslimane, iako su do jučer bili u prijateljskim odnosima. U četverogodišnjem sudskom procesu prvostupanjskom presudom krivnje je oslobođen jedino Dragan Papić, dok su ostali optuženici svoju nevinost morali dokazivati u dodatnom žalbenom postupku. Žalbeno vijeće je 23. listopada 2001. donijelo presudu o oslobođenju Zorana, Mirjana i Vlatka Kupreškića svake krivnje, dok je Dragi Josipoviću i Vladimiru Šantiću žalba djelomično uvažena te im je trajanje kazne smanjeno. Analizom ovoga slučaja nastojalo se ukazati na nedostatke u radu Suda zbog kojih su nedužni ljudi proveli godine u pritvoru