Declaration on the Name and Status of the Croatian Literary Language

Reakcija na unitarističku jezičnu politiku koja je nastala Novosadskim dogovorom (1954.) bila je Deklaracija o nazivu i poloţaju hrvatskoga knjiţevnog jezika (1967.). Deklaracija je zahtijevala ravnopravnost hrvatskoga jezika s drugim jezicima u Jugoslaviji, prije svega sa srpskim. Nastala je u kasnim 60-im godinama XX. stoljeća kada je stvorena politička podloga za njezinu objavu. To razdoblje druge polovice 60-ih godina, karakterizira ţelja za većom decentralizacijom i demokratizacijom jugoslavenske drţave. Deklaracija je napisana u Matici hrvatskoj te ju je prihvatilo još sedamnaest znanstvenih i kulturnih institucija. Objavom Deklaracije, potpisnici i autori zahtijevali su ravnopravnost hrvatskoga jezika u Jugoslaviji i njegovo vlastito ime, a ne naziv stvoren Novosadskim dogovorom, srpskohrvatski ili hrvatskosrpski. Budući da nije bila u skladu s političkim ozračjem Jugoslavije, doţivjela je brojne osude, ali i podršku hrvatske emigracije