Princip biosušenja mehaničko-biološke obrade miješanog komunalnog otpada

Ispuštanje otpada izravno u okoliš može uzrokovati štetu tlu, vodi i zraku, zato je pravilno prikupljanje, obrada i odlaganje otpada bitan proces u očuvanju okoliša. Širok je raspon alternativnih mogućnosti i strategija gospodarenja otpadom za postupanje s miješanim komunalnim otpadom kako bi se smanjila količina i volumen otpada koji treba biti odložen na odlagališta. Jedan je od mnogih načina zbrinjavanja komunalnog otpada mehaničko-biološka obrada kojoj pripada i proces biosušenja. Biosušenje se smatra dobrim rješenjem kod problema skladištenja i odlaganja otpada. Tim procesom uklanja se voda iz mokrog komunalnog otpada i ograničava razgradnja organskih tvari, čuvajući energiju za kasniju uporabu, poput goriva dobivenih iz ostataka. Razvoj sustava za biosušenje može pozitivno utjecati na ekologiju i ekonomiju, u smislu da znatno smanjuje količinu otpada koji se odlaže na odlagališta, znatno povećava količinu otpada koji se reciklira hvatanjem, pruža alternativu spaljivanju otpada i iskorištavanju energije iz otpadnog ostatka proizvodnjom goriva iz otpada koji se može iskoristiti. Cilj ovog rada jest opisati i općenito objasniti proces biosušenja i kako on funkcionira te prikazati što se upotrebljava u tom procesu. Biosušenje je dio procesa mehaničko-biološke obrade otpada u kojem se pri aerobnim uvjetima (uz prisutnost zraka, odnosno kisika) biološki razgradiva komponenta otpada djelomično stabilizira i suši. Dokazi istraživanja za učinkovito biosušenje pokazuju da je potrebno drugačije upravljanje varijablama kontrole procesa nego što se to čini kod kompostiranja radi postizanja željenih ciljeva. Kako bi se postigao optimalno biosušeni izlaz, potrebne su visoke brzine prozračivanja i ograničena biorazgradnja zbog mogućnosti daljnje prerade u oporabljeno kruto gorivo. Uobičajeno je vrijeme trajanja procesa sedam do petnaest dana, što dovodi do gubitka težine ulaznog materijala u reaktor od 25 do 30 %. Modifikacija psihrometrijskih svojstava ulaznog zraka te smanjenje sadržaja vlage kritični su aspekti optimizacije. Kad je riječ o reaktoru za biosušenje, postoje samo ograničeni rezultati istraživanja o fiziobiokemijskim osnovama i dinamici. Rezultati jednog istraživanja pokazali su da otpad iz procesa biosušenja ima višu ogrjevnu vrijednost i zaključeno je da se nakon procesa biosušenja iz kilograma komunalnog otpada može dobiti 4680 kcal toplinske energije