Iz iskustva je poznato da granično stanje određeno prema teoriji elastičnosti u stvarnosti nije opasno stanje kada se radi o višestruko statički neodređenoj konstrukciji izvedenoj od elastoplastičnih materijala. Takve konstrukcije i dalje zadovoljavaju uvjete nosivosti i u slučaju pojave lokalnih plastičnih deformacija. Primjenom teorije plastičnosti dolazimo do racionalnijeg utroška materijala uz zahtijevanu nosivost i uporabivost. U radu su dane osnovne pretpostavke teorije plastičnosti na temelju kojih je prikazan proces plastifikacije presjeka ovisno o geometriji presjeka te o tipu opterećenja. Analizira se plastifikacija poprečnog presjeka elementa opterećenog momentom savijanja tj. čisto savijanje, savijanje silama i savijanje...