Piezoelectric surgery: Application in oral surgery

Piezoelektrični efekt pojava je koju su prvi put opisali braća Curie 1880. godine kada su zapazili da primjenom sile na određene materijale dolazi do stvaranja električnog naboja. Kasnije će se ova pojava nazvati izravni piezoelektrični efekt. Inverzni piezoelektrični efekt podrazumijeva stvaranje mehaničke energije kada su određeni materijali izloženi djelovanju električnog polja i predstavlja temelj radu piezoelektričnih uređaja koji se koriste u dentalnoj medicini. Pravi razvoj za primjenu u oralnoj kirurgiji dogodio se 1999. godine kada je predstavljen novi piezoelektrični uređaj za koštanu kirurgiju. Primjenom električne struje na kristale koji se nalaze u piezo uređajima dolazi do stvaranja vibracija ultrazvučne frekvencije koje omogućuju pomicanje nastavka piezo uređaja. Frekvencija na kojoj rade piezo uređaji koji se koriste za koštanu kirurgiju je od 25 do 30 kHz, što omogućuje selektivno rezanje koštanog tkiva s očuvanjem okolnih mekih struktura. Dijelovi piezoelektričnih uređaja su: glavna jedinica, ručna jedinica te nožna pedala. Postoji velik broj različitih nastavaka za ove uređaje te se često dijele po materijalu od kojeg su građeni, po boji ili po kliničkoj primjeni. Razna istraživanja pokazala su pozitivne karakteristike piezo kirurgije te je opisan i njihov biološki učinak na koštano tkivo. Kao najveći nedostatak, u usporedbi sa zahvatima obavljenima tradicionalnim rotirajućim instrumentima, navodi se produljeno vrijeme potrebno za kirurški zahvat. U posljednjem desetljeću porastao je broj indikacija za koje se koriste ovi uređaji u području oralne kirurgije i implantologije.The piezoelectric effect is a phenomenon that was first described by the Curie brothers in 1880 when they noticed that the application of force to certain materials generates an electric charge. Later, this phenomenon will be called the direct piezoelectric effect. The indirect piezoelectric effect involves the generation of mechanical energy when certain materials are exposed to an electric field and it represents the basis of operation for piezoelectric devices used in dental medicine. The development of these devices for use in oral surgery happened in 1999 when a new device was presented for bone surgery. Applying an electric current to the crystals contained in piezo devices generates ultrasonic frequency vibrations that allow the piezo tips to move on bone surfaces. The frequency at which piezo devices used in bone surgery work is 25- 30 kHz, enabling selective cutting of bone tissue while preserving the surrounding soft structures. The main components of a piezoelectric device include the main unit, the hand unit, and the foot pedal. There are numerous different tips for these devices and they are divided by the material they are made from, by color, or by clinical application. Various studies have shown the positive characteristics of piezo surgery and their biological effect on bone tissue has been described. The biggest disadvantage of piezo devices is the increased surgical time when compared to traditional instruments. The number of indications for which these devices are used in the field of oral surgery and implantology has increased in the last decade