Mogućnost participacije osoba nakon moždanog udara u aktivnostima produktivnosti i predrasude poslodavaca

Moždani udar u današnje vrijeme predstavlja sve veći zdravstveni, ali i ekonomski problem jer se događa da od njega obolijevaju mlađe, radno aktivne osobe. Od njega stradaju tijelo, um i osjećaji te on nerijetko ostavlja brojne vidljive, ali isto tako i skrivene posljedice kojih pojedinac postane svjestan tek kad se uključi u zajednicu. Mlađim, radno aktivnim osobama je često jedan od glavnih ciljeva rehabilitacije ponovni povratak u zajednicu i ponovna participacija u radnim aktivnostima i obavezama. Većina osoba uspješno se vrati tim obavezama, no može se dogoditi da oboljeli više ne može obavljati određene zadatke koje njegov prijašnji posao zahtijeva pa će stoga krenuti u potragu za novim poslom. Upravo je to zadatak i glavni cilj vokacijske rehabilitacije koja uvelike olakšava oboljelom da se nakon moždanog udara vrati radnim aktivnostima. Povratak na posao svakako pozitivno djeluje na oboljelog, no nerijetko je otežan brojnim posljedicama koje je moždani udar uzrokovao, ali isto tako i neznanjem i needuciranošću okoline kojoj se oboljeli vraća. Stoga je potrebno da radni terapeuti, kao važni članovi rehabilitacijskog tima, provedu pravovremenu edukaciju oboljelog, članova njegove obitelji, ali i poslodavca kako bi se upoznali sa svim mogućnostima i nemogućnostima pojedinca i kako bi mu u najvećoj mjeri povratak u zajednicu učinili što bezbolnijim i lakšim. Poslodavci često ne znaju kako uopće pristupiti oboljelom, koje su njihove potrebe i obveze