Uloga sekvencija u magnetskoj rezonanciji u prepoznavanju tkivnih karakteristika

Magnetska rezonancija je radiološka dijagnostička metoda kojom oslikavamo tijelo, točnije njegovu unutrašnjost. Za oslikavanje koristimo jako i stabilno magnetsko polje, RF puls te računalo na kojem se pohranjuju podatci i nalazi program za pregled i procesiranje slikovnog prikaza. Dvije osnovne sekvencije su T1 i T2. Varijacijom ove dvije osnovne sekvencije razvijene su i mnoge druge njihove varijante. Postoje sekvencije za suzbijanje signala masti i vode zbog boljeg prikazivanja određenih struktura u tijelu – STIR i FLAIR. Uz DWI sekvenciju, u mogućnosti smo pratiti difuziju molekula vode unutar tijela što je veoma korisno kod prikaza ishemija u mozgu, te uz DTI traktografiju pratimo kretanje molekula vode i možemo prikazati kretanje aksonalnih puteva u mozgu. Funkcijska MR nam prikazuje aktivnost mozga za vrijeme podražaja, a snimanjem spektroskopije prikazujemo kemijski sastav tkiva unutar tijela. Glavna prednost koju magnetska rezonancija posjeduje naspram ostalih radioloških dijagnostičkih metoda je nekorištenje ionizirajućeg zračenja, te omogućuje od svih radioloških metoda najbolju tkivnu razlučivost. Mane MR-a su duljina trajanja oslikavanja, te artefakti koji mogu nastati pomicanjem pacijenta, postojanjem stranih tijela i problemima kod opreme