Chimeric creatures in a Croatian fairy tale

Ovaj rad će istražiti neke pojave himeričnih bića u hrvatskoj bajci. Himerična bića su bića koja su spoj nekoliko različitih životinja ili čovjeka i životinje ili biljke. Najpoznatije himere su: pegaz, grifon, gorgone (najpoznatija je Meduza), kentaur, hipogrif, minotaur, jednorog, harpija, satir, mantikor. Himerična bića koja se nalaze u hrvatskoj bajci u ovom radu su analizirana kroz posthumanističku prizmu istraživanja. U tom istraživanju, miče se fokus s ljudi kao likova, te se bića koja nisu ljudi analiziraju na poseban način. U analizi se analizira što je to neljudsko u njima, što je to ljudsko u njima i kako su se ta bića uklopila u svijet koji je čovjek prilagodio sebi. Likovi koji su analizirani u ovom radu se nalaze u hrvatskim tradicionalnim i hrvatskim umjetničkim bajkama. Likovi koji se nalaze u hrvatskoj tradicionalnoj bajci, a u ovom radu su analizirani: Macić, Macmolić, Polžena-Polriba, Psoglavci, Jež iz bajke Jež kraljev zet, Bilka iz bajke Babina Bilka, žabica iz bajke Zlatna jabuka, dječak iz bajke Vučji pastir i djevojka u bajci Preobrazba triju naranči. Kod umjetničke bajke se zna autor, a likovi koji su analizirani u ovom radu iz umjetničke bajke su: Čovječuljak od plamena Sunčane Škrinjarić, Toporko i župančići Ivane Brlić Mažuranić i Halugica Vladimira Nazora. Svi likovi, osim Halugice su transhumana bića, te se u njima analiziralo što je to ljudsko, što nije ljudsko i kako oni funkcioniraju u ljudskom svijetu. Halugica je jedini od ovih likova koji se je na kraju bajke iz transhumanog bića, pretvorilo u posthumano biće.This thesis will explore some phenomena of chimerical creatures in Croatian fairy tales. Chimeric beings are beings who are a combination of several different animals or humans and animals or plants. The most famous chimaeras are pegasus, gryphon, gorgons (the most famous is Medusa), centaur, hippogriff, minotaur, unicorn, harpy, satyr, manticore. The chimerical creatures found in the Croatian fairy tale are analyzed in this thesis through posthumanist prism of research. In this research, the focus shifts from people as characters to non-human beings as characters in fairytales. They are analyzed differently. The analysis analyzes what is inhuman in them, what is human in them, and how they fit into the world that humanity has adapted to themselves. The characters analyzed in this thesis are found in Croatian traditional and Croatian modern fairy tales. Characters found in the traditional Croatian fairytales, and they are analyzed in this thesis are Macić, Macmolić, Polžena-Polriba, Psoglavci, Jež from the fairytale Jež kraljev zet, Bilka from the fairytale Babina Bilka, žabica from the fairytale Zlatna jabuka, dječak from the fairytale Vučji pastir and djevojka in a fairytale Probrazba triju naranči. The characters of the modern fairytales that are analyzed in this thesis are Čovječuljak od plamena by Sunčana Škrinjarić, Toporko and Župančići by Ivana Brlić Mažuranić and Halugica by Vladimir Nazor. All the characters, except Halugica, are transhuman creatures. They are analyzed in a way what is human, what is not human in them, and how they function in the human world. Halugica is the only one of these characters who turned from a transhuman creature into a posthuman creature at the end of the fairy tale