The relationship between parental behaviour, satisfication and personality traits of fathers

Mnogi istraživači baveći se temom roditeljstva, stavljali su naglasak na ispitivanje roditeljskih postupaka majki, dok su istraživanja rjeđe uključivala očeve roditeljske postupke. Obzirom na trend većeg uključivanja očeva u obiteljski život i brigu za djecu, a polazeći od Belskyjevog procesnog modela roditeljstva, u ovom su istraživanju ispitane određene individualne karakteristike djeteta (spol, dob), individualne karakteristike roditelja (osobine ličnosti) i kontekstualni izvori stresa i podrške (zadovoljstvo partnerskim odnosom) kao moguće odrednice roditeljskih postupaka očeva. Osim toga ispitana je pretpostavljena medijacijska uloga zadovoljstva partnerskim odnosom u odnosu između osobina ličnosti i očevih roditeljskih postupaka. Podaci iz istraživanja prikupljeni su u sklopu projekta „Dobrobit djeteta u kontekstu obitelji“ (CHILD-WELL) financiranog od Hrvatske zaklade za znanost. Sudionici istraživanja bili su očevi, njih 988 (Mdob=43,661, SDdob=5,409), čije je barem jedno dijete u dobi od 8 do 13 godina. U svrhu ovog istraživanja korišteni su Upitnik roditeljskih ponašanja (URP29), Upitnik ličnosti IPIP15 i Skala zadovoljstva brakom/vezom. Provedbom hijerarhijske regresijske analize utvrđeno je da je odabranim setom prediktora moguće objasniti 35,6% varijance roditeljske podrške očeva pri čemu su se značajnim pozitivnim prediktorima pokazali ekstraverzija, savjesnost, ugodnost, intelekt i zadovoljstvo partnerskim odnosom. S druge strane, objašnjeno je 10,8% varijance restriktivne kontrole očeva. Značajnim negativnim prediktorima pokazali su se spol djeteta (primjena veće restriktivne kontrole kod dječaka) i dob djeteta te zadovoljstvo partnerskim odnosom, dok se značajnim pozitivnim prediktorom pokazao neuroticizam. Nadalje, rezultati pokazuju kako je zadovoljstvo partnerskim odnosom značajan medijator u odnosu između neuroticizma, savjesnosti, ugodnosti te intelekta i roditeljske podrške očeva. Pri tome je potpuna medijacija utvrđena za odnos neuroticizma i roditeljske podrške, dok je za odnos savjesnosti, ugodnosti te intelekta i roditeljske podrške utvrđena djelomična medijacija. Pored toga, zadovoljstvo partnerskim odnosom nije se pokazao značajnim medijatorom u odnosu ekstraverzije i roditeljske podrške očeva, kao ni u odnosu između osobina ličnosti i restriktivne kontrole očeva. Rezultati istraživanja pružaju dodatan uvid u odrednice roditeljskih ponašanja iz perspektive očeva, a u kontekstu Belskyevog procesnog modela roditeljstva