The phenomenon of loneliness among Croatian citizens during the COVID-19 pandemic

Cilj je ovoga rada bio istražiti odnos usamljenosti i epidemioloških mjera kod mlađe populacije građana RH u dobi od 18 do 35 godina tijekom pandemije novog koronavirusa SARS-CoV-2 i bolesti COVID-19, te utvrditi korelaciju između usamljenosti, zadovoljstva životom i svakodnevnih interpersonalnih odnosa sudionika istraživanja. U istraživanju je primijenjen prigodni uzorak (N=200). Primijenjeni su Kratka verzija UCLA skale usamljenosti, Skala socijalne i emocionalne usamljenosti, Skala zadovoljstva životom, Skale stavova o epidemiološkim mjerama te Sociometrijski upitnik. Kroz statisičku obradu podataka smo radili deskriptivnu analizu postotaka i frekvencija, Pearsonov koeficijent korelacije te Kruskal Wallis H test. Rezultati pokazuju da postoji statistički značajna povezanost između socijalne i emocionalne usamljenosti i zadovoljstva životom, zatim između usamljenosti i osjećaja otuđenosti od epidemioloških mjera, te usamljenosti i slaganja s epidemiološkim mjerama. Potvrđena je i hipoteza da postoji stastistički značajna razlika između zadovoljstva životom i slaganja s epidemiološkim mjerama odnosno pridržavanje epidemioloških mjera. Na kraju, utvrdili smo da postoji statistički značajna razlika u usamljenosti mladih s obzirom na neka sociodemografska obilježja poput načina slušanja nastave ili načina rada