Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što

Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što (zaštićeno kulturno dobro od 29. XI. 2019.) stožer je za okupljanje / integriranje svih dionica (idioma ili stilizacija) hrvatskoga jezika, za promišljanje naše jezične prošlosti i budućnosti, te hrvatske jezične sudbine. Povijest hrvatskoga naroda i hrvatskoga jezika iznimno je složena, istovjetno burna (jer jezik jest narod i narod jest jezik prema popu Martincu koji nakon Krbavske bitke bilježi: Turci nalegoše na jazik hrvatski). Sastavnice naše jezične, nakon triju nosivih i temeljnih narječnih: čakavske, kajkavske i štokavske, i mnoge su ine (crkvenoslavenska i latinska, pa i grčka, a vjerojatno i indoiranska; značajna je uloga bosanskohercegovačke štokavske ikavice i dubrovačkoga staroga govora prožetoga čakavštinom, s natruhama talijanskoga). Na hrvatski jezik utjecali su i njemački, češki, slovački, francuski, ruski, mađarski, na poseban način turski, a u novije vrijeme i poglavito engleski. Posebno je pitanje odnosa hrvatskoga književnoga jezika sa susjednim i srodnima bošnjačkim (bosanskim), srpskim, crnogorskim i slovenskim jezikom, ali i unatražnog utjecaja njegovih dijaspornih petrifikacija (Molise, Gradišće, Novi Zeland, američke čakavske enklave: Kalifornija, Punta Arenas…). U teško stečenoj slobodi staviti nam je sve jezično blago na stol i prosijati ga kroz sito književnoga jezika; uz glavno jelo: standardni jezik (koji se sjajno potvrdio i zahtijeva nastavak osjetljive normizacije), i predjelo i pojelo, i sve moguće začine i slastice iz čakavskoga, kajkavskoga i štokavskoga; s radosnom ozbiljnošću pristupiti, u narodnom interesu i na primjeren način, sređivanju i preslagivanju unutar rastera i mrežja sveukupnosti jezika nam hrvatskoga