Formal Learning of Sign Languages in Croatia and Italy - Organisational Aspects

Cilj rada bio je prema zadanim kriterijima i istraživačkim pitanjima usporediti organizacijske aspekte formalnog učenja Hrvatskog znakovnog jezika (HZJ) u Hrvatskoj i Talijanskog znakovnog jezika (LIS) u Italiji. U prvom dijelu rada definirano je cjeloživotno učenje sa svojim sastavnicama: formalno, neformalno i informalno učenje. Dalje se nalazi usporedba HZJ-a i LIS-a, odnosno opisano je učenje znakovnog jezika u Hrvatskoj i Italiji, usporedba abecede, gramatike i semantike HZJ-a i LIS-a. Nakon teorijskog dijela, opisana je metodologija rada te rezultati analize organizacijskih aspekata u Hrvatskoj i Italiji. Točnije, rezultati pokazuju da Italija ima dostupnije tečajeve znakovnog jezika u odnosu na Hrvatsku, uvažavajući sljedeće organizacijske aspekte formalnog učenja znakovnog jezika: broj i vrsta institucije koje organiziraju tečajeve, materijali za učenje, vertikalna prohodnost, trajanje, vrijeme održavanja nastave i veličina grupe polaznika.The aim of this paper was to compare the organizational aspects of formal learning of the Croatian Sign Language (HZJ) in Croatia and the Italian Sign Language (LIS) in Italy, in accordance with the set criteria and research questions. In the first part, lifelong learning is defined, with its components of formal, non-formal and informal learning. Next, there is a comparison of HZJ and LIS in terms of the alphabet, grammar and semantics. After the theoretical part, the methodology and results of organizational aspects of formal learning of a sign language in Croatia and Italy are described. More precisely, the results show that Italy has more accessible sign language courses compared to Croatia, when taking into account the following organizational aspects of formal sign language learning: number and type of institutions that organize the courses, learning materials, vertical mobility, duration of semester, class schedule and group sizes