Pilgrimages in patristics: idea of pilgrimages to heavenly homeland

Autor u ovom članku razmišlja o fenomenu hodočašća i o samim početcima hodočašća ograničavajući se na prvih pet stoljeća rane Crkve. Članak je podijeljen u dvije glavne cjeline koje zapravo čine i naslov samog rada. Tako će u prvoj cjelini biti riječi o povijesti nastanka hodočašća – prije i poslije Milanskog edikta. U ovom dijelu autor se također bavi i odnosom između dvaju biskupskih središta Cezareje i Jeruzalema, te prvim hodočasničkim izvještajima i putnim vezama i udaljenostima kojima su hodočašća išla. Druga cjelina, koja govori o Jeruzalemu kao nebeskoj domovini kršćana, obrađuje teme koje se tiču stavova otaca prema kršćanskim hodočašćima, te razvoju kršćanskih svetih mjesta. Cjelina se zaokružuje tematikom Crkve kao hodočasničkog naroda u kojoj će biti riječi o askezi i gostoljubivosti kod kršćana kao izvoru i plodu hodočašća, te životnom putu prvih kršćana.In this article the author reflects on the phenomenon of pilgrimage and the very beginnings of pilgrimage, limiting himself to the first five centuries of the early Church. The article is divided into two main parts, which actually make up the title of the paper itself. Thus, the first part will discuss the history of the origin of the pilgrimage - before and after the Edict of Milan. In this part, the author also deals with the relationship between the two episcopal centres, Caesarea and Jerusalem, as well as the first pilgrimage reports and travel connections and distances that the pilgrimages covered. The second part, which talks about Jerusalem as the heavenly homeland of Christians, deals with topics concerning the attitudes of the Fathers towards Christian pilgrimages, and the development of Christian holy places. The whole is rounded off with the theme of the Church as a pilgrim nation, which will discuss asceticism and hospitality among Christians as the source and fruit of pilgrimage, and the life path of the first Christians