MENTAL HEALTH AND PHYSICAL ACTIVITY IN STUDENTS OF THE FACULTY OF HEALTH STUDIES DURING COVID 19

UVOD - Pandemija bolesti uzrokovane COVID 19 imala je neizbježan utjecaj na sveukupan život uključujući i na bavljenje tjelesnom aktivnošću. Mjere izolacije dovele su do provođenja radnog vijeka kod kuće i smanjenja tjelesne aktivnosti te sve više sjedilačkog i ležećeg načina života. Pandemija je pridonijela razvoju zdravstvenih, ekonomskih i socijalnih poremećaja, utjecala je na mentalno zdravlje svijeta te dobrobit ljudi. ISPITANICI I METODE – U istraživanju su sudjelovali studenti sestrinstva (53) i fizioterapije (64) s Fakulteta zdravstvenih studija. Ispitanici su ispunjavali anketni upitnik od 30 pitanja. REZULTATI – Statističkom obradom podataka razlika između tjelesne aktivnost prije i tijekom pandemije nije pokazala značajnu razliku, te smo tu hipotezu odbacili. Prije pandemije studenti sestrinstva manje su se bavili tjelesnom aktivnošću visokog intenziteta od studenata fizioterapije. Studenti sestrinstva više šeću od studenata fizioterapije. Tijekom pandemije fizički neaktivni studenti su imali više problema s mentalnim zdravljem, posebice se to vidi kod osjećaja napetosti. RASPRAVA - Pokazalo se da nema značajne razlike između tjelesne aktivnosti visokog i umjerenog intenziteta prije i tijekom pandemije. Drugu hipotezu smo djelomično prihvatili. Treću hipotezu smo odbacili. Četvrtu hipotezu smo djelomično prihvatili, po pitanju depresije i osjećaja tuge odbacujemo ovu hipotezu, dok za osjećaj napetosti prihvaćamo hipotezu. ZAKLJUČAK – COVID-19 pandemija imala je učinak na mentalno zdravlje i tjelesnu aktivnost studenata. Nismo dokazali da postoji razlikama između tjelesne aktivnosti prije i tijekom pandemije no pronađena je razlika između lagane tjelesne aktivnosti (hodanja i šetanja) koja je bila veća kod studenata sestrinstva. Postoji i statistički značajna razlika po pitanju osjećaja napetosti kod tjelesno aktivnih i neaktivnih studenata.INTRODUCTION - The COVID-19 pandemic has had an inevitable impact on life, including a physical activity. Isolation measures have led to spending working days at home and reducing physical activity and increasing sedentary and lying lifestyle. The pandemic has contributed to the development of health, economic and social affected the mental health of the world and people's well-being. SUBJECTS AND METHODS –The study included nursing (53) and physiotherapy (64) students from Faculty of Health Studies. Respondents completed a questionnaire consisting of 30 questions. RESULTS – Statistical results between the difference of high activity and moderate bodily activity before and during the pandemic has not shown a significant difference, and hypothesis is rejected. With moderate physical activity, there is no difference among students. Nursing students walk more than physiotherapy students. During the pandemic physically inactive students had more mental health problems, especially a tension feeling. DISCUSSION –There is no significant differences between high and moderate intensity physical activity before and during pandemic. We partially accepted the second hypothesis. The third hypothesis was rejected. Fourth hypothesis we have partially accepted, in terms of depression and feelings of sadness we reject this hypothesis, while for the feeling of tension we accept the hypothesis. CONCLUSION - THE COVID-19 pandemic has had an impact on mental health and physical health student activity. We have not proven that there are differences between physical activity before and during the pandemic but we found the difference between light physical activity (like walking ) which was higher in nursing students. There is also a statistically significant difference per the question of feeling tense in physically active and inactive students