The analysis of surgical treatmant in upper extremity humerus fracture

Cilj istraživanja: Odrediti kolika je učestalost prijeloma gornjega okrajka nadlaktične kosti u odnosu na ukupan broj prijeloma nadlaktične kosti te odrediti dobnu strukturu pacijenata s prijelomom gornjega okrajka nadlaktične kosti. Ispitati postoje li razlike u vremenskome trajanju operacijskoga zahvata između intramedularne i ekstramedularne osteosinteze. Ispitati koliko je prosječno trajanje hospitalizacije s obzirom na primijenjenu metodu. Nacrt studije: Istraživanje je provedeno kao presječna studija s povijesnim podatcima. Ispitanici i metode: Ispitanici su ovog istraživanja svi bolesnici s prijelomom gornjega okrajka nadlaktične kosti koji su operirani na Odjelu za traumatologiju tijekom jednogodišnjeg razdoblja (1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. godine). Ispitivani su pokazatelji dob, spol, vrsta prijeloma, lokalizacija prijeloma, mehanizam nastanka ozljede, komorbiditeti, ASA vrijednost, metoda kirurškoga liječenja, razina eritrocita i hemoglobina prije i nakon operacije, trajanje operacije te dužina hospitalizacije. Svi podatci preuzeti su iz elektronskih medicinskih zapisa. Rezultati: Prijelomi gornjega okrajka nadlaktične kosti čine 76,2 % svih prijeloma humerusa. Prijelomi uglavnom zahvaćaju stariju populaciju, s vrhom incidencije u dobi od 61 do 70 godina. S obzirom na spol, žene su zastupljenije (64 %). Trajanje operacijskog zahvata znatno je kraće prilikom korištenja intramedularne osteosinteze. Nema statistički značajne razlike u gubitku krvi između intramedularne i ekstramedularne osteosinteze, ali ipak postoji nešto veći gubitak krvi tijekom ekstramedularne osteosinteze. Prosječno trajanje hospitalizacije iznosi osam dana za obje kirurške metode. Zaključak: Metoda intramedularne osteosinteze u usporedbi s ekstramedularnom osteosintezom rezultira kraćim trajanjem operacijskoga zahvata. Iako su dužina hospitalizacije i gubitak krvi podjednaki za obje kirurške metode, ipak smatramo da je intramedularna osteosinteza bolja metoda liječenja prijeloma proksimalnoga dijela nadlaktične kosti.Objectives: Determine the fracture frequency of the upper extremity of the upper arm in relation to the total fracture number of the upper arm and determine the age structure of patients with fractures of the upper extremity. Investigate whether there are differences in the duration of surgery between intramedullary and extramedullary osteosynthesis. Examine the average duration of hospitalization with respect to the method used. Study design: Cross-sectional study with historical data. Patients and methods: Subjects of this study were all patients with a fracture of the upper extremity of the upper arm who were operated on in the Department of Traumatology during a one-year period (January 1, 2019 to December 31, 2019). The research data were age, gender, fracture type, fracture location, injury mechanism, comorbidities, ASA value, method of surgical treatment, erythrocyte and hemoglobin levels before and after surgery, surgery duration and length of hospital stay. All data were recorded from electronic medical records. Results: Fractures of the upper extremity of the humerus account for 76.2% of all humerus fractures. Fractures mainly affect the elderly population, with a peak incidence between the ages of 61 and 70 years. In terms of gender, women are more represented (64%). The duration of surgery is significantly shorter when using intramedullary osteosynthesis. There is no statistically significant difference in blood loss between intramedullary and extramedullary osteosynthesis, but there is still slightly greater blood loss during extramedullary osteosynthesis. The average duration of hospitalization is eight days for both surgical methods. Conclusion: The method of intramedullary osteosynthesis in comparison to extramedullary osteosynthesis results in a shorter surgery duration. Although the length of hospitalization and blood loss are the same for both surgical methods, we still believe that intramedullary osteosynthesis is a better method for treating fractures of the proximal part of the humerus