Emocije u bajkama braće Grimm

Fairy tales are one of the most popular and most read literary genre,enjoyed by both child and adultreaders. Traditional definitions describe them asa linguistically and narratively economical genre that avoids anything that does not directly contribute to theplot, such as descriptionsin-depth characterization, which includes emotions. However, recent research brings the idea that emotions are absent from fairy tales into question. By analysing the Grimmsʼ fairy tales, this diploma thesis asks whether emotions are presents in fairy tales and how they are expressed. The thesis begins with a brief historical overview of the fairy-tale genre, and presents the collection of stories Childrenʼs and Household Tales (Kinder- und Hausmärchen, 1857) and its authors Jacob Ludwig Karl Grimm and Wilhelm Carl Grimm, known as the Brothers Grimm. It then provides a definition of emotions, describes the main types of emotions, and gives an overview of scholarly literature on emotions in fairy tales. The main part of the thesis analyses the English translation of the Grimmsʼ fairy tales and examines how they express emotions.It discusses two main types of strategies used to express emotions: direct and indirect. Direct strategies include explicit statements of emotions, which are clearly visible in the text. Indirect strategies include cases in which emotions are not explicitly stated, but can be interpreted from the actions, adjectives accompanying nouns, and the context of the story or readersʼ experience.A smaller number of examples includes both strategies, so that direct references to emotions are followed by actions which express the emotion.Bajke su jedan od najčitaniji i najpopularniji književnih oblika među dječjim i odraslim čitateljima. Tradicionalne definicije sugeriraju da se radi o jezično i pripovjedno ekonomičnom žanru koji izbjegava sve što izravno ne pridonosi razvoju radnje, kao što su opisi ili složena karakterizacija likova, koja uključuje i emocije. Međutim, novija istraživanja ovu tezu – da emocijama nema mjesta u bajkama – dovode u pitanje. Kroz analizu bajki braće Grimm, ovaj diplomski rad postavlja pitanje jesu li emocije prisutne u bajkama te na koji se način izražavaju. Rad donosi kratak povijesni pregled razvoja žanra bajke, te predstavlja zbirku bajki Dječje i kućne bajke (Kinder- und Hausmärchen, 1857) i njihove autore Jacoba Ludwiga Karla Grimma i Wilhelma Carla Grimma, poznatije pod nazivom braća Grimm. Braća Grimm su uvelike pridonijeli prikupljanju i suvremenom razumijevanjužanra bajke. Rad potom donosi definiciju emocija, opisuje glavne tipove emocija i prikazuje postojeću znanstvenu literaturu o emocijama u bajkama.Glavni dio diplomskog rada donosi analizu engleskog prijevoda Grimmovih bajki i proučava na koji se način u njima prikazuju emocije. U radu se razmatraju dvije glavne vrsta strategija izražavanja emocija u bajkama: izravne (direktne) i neizravne (indirektne).Izravne strategije uključuju eksplicitno izražene uputnice na emocije koje su jasno vidljive u tekstu. Neizravne strategije obuhvaćaju slučajeve u kojima emocije nisu izravno izražene, već se daju iščitati iz radnji, pridjeva koji prate imenice,te šireg konteksta priče, odnosno iskustva samih čitatelja. U manjem broju primjera javljaju se obje strategije, pa tako jasno izravnu uputnicu na emocije slijedi radnja koja sugerira emociju