Prijeoperacijska i poslijeoperacijska skrb za pacijenta u kirurgiji glave i vrata

Medicinska sestra započinje s pripremom pacijenta za predviđeni operativni zahvat u onom trenutku kada se pacijent odluči podvrgnuti kirurškom zahvatu jer bolesti koje zahvaćaju područje glave i vrata kao i sami operativni zahvati značajno utječu na psihofizičko stanje pacijenta. Posebice ukoliko se osvrnemo na kirurško liječenje tumora u području glave i vrata, bili oni maligni ili benigni njihovo kirurško liječenje u većini slučajeva izazove poremećaj funkcije disanja, gutanja, govora, komunikacije ili svega navedenog. Upravo iz gore navedenih razloga prvi i najvažniji prioritet medicinskih sestara jeste pomoći pacijentu u postizanju maksimalne kvalitete života nakon zahvata. Medicinske sestre su veza između samog pacijenta te multidisciplinarnog tima zaduženog za provođenje liječenja pacijenta. Razni zahvati koji se izvode na području glave i vrata vrlo su kompleksni te iziskuju kontinuirano obrazovanje te usavršavanje medicinskih sestara ponajviše radi što bržeg postoperativnog oporavka samog pacijenta. To se postiže pravovaljanom zdravstvenom njegom u kojoj medicinske sestre naravno imaju vodeću ulogu u svakom od procesa zdravstvene njege. Kako bi postoperativno pacijentu omogućili što brži oporavak od velike je važnosti pacijenta također predoperativno pripremiti na operativni zahvat koji mu je predviđen kako fizički tako i psihički. Razni komorbiditeti pacijenta u koje nas ne uputi ili koje na vrijeme ne stavimo pod nadzor sasvim sigurno će unazaditi oporavak pacijenta, produžiti hospitalizaciju te izazvati ozbiljne po život opasne tegobe. Stoga je važno o istima s pacijentom diskutirati prije samog zahvata, objasniti mu važnost međusobnog povjerenja te pravovaljanih informacija. Od velike je važnosti psihološka priprema pacijenta kako prije zahvata tako i nakon istog, s obzirom na narušavanje kvalitete života te suočavanje s raznim poteškoćama u postoperativnom razdoblju. Pružanje podrške pacijentu tokom te nakon samog liječenja predstavlja veliki izazov kako za medicinsku sestru tako i za samog pacijenta koji se podvrgnuo zahvatu s obzirom da se potrebe svakog pacijenta razlikuju te ih je potrebno kontinuirano procjenjivati